utorak, 18. prosinca 2012.

Ako sada odem...




Ako sada odem od njega 
zalit cu zauvijek,
i kako ponovo iz pepela i vatre ga podignuti,
ne nije red na njegova vrata iznova kucati,
nije red njegovu ljubav toliko puta ubiti,
i svaki put kada ga ubijem
sve vise ga zelim voljeti...

Ako postoji svjetlo koje iza sijenke se krije,
ja sam ta,
ako postoji san i ljubav koja se pise suzama,
ja ih pisem,
i zelim biti njegov mac 
kojim ljubav nebom pise,
a ja ubila sam ga rukama golim...

Nevoljeni dodjite k' meni
vi koji nikada ljubav osjetili niste,
ja cu vam pricati  koliko se moze voljeti
i od ljubavi otici...
voljeti a sutjeti...
sada ne postoji brod koji bi izdrzao moju tugu...

Zelim da sam mogla da ga vidim
poslednji put,
poslednji put ga zagrlim,
da mu kazem oprosti ljubavi,
oprosti sto tebi necu roditi sina,
sto necu ti podariti cerku,
neko drugi ce umjesto tebe imati sve od mene
a ja cu vjecno plakati za tobom...


četvrtak, 13. prosinca 2012.

Zena u Tebi...


Prosis 
a meni je kasno da budem isprosen
i volis 
a meni je kasno da budem voljen,
ostavi osmjeh na pragu da te pamtim,
zovi prijatelje i slavi uz rijeci
nije on bio vrijedan ljubavi...

Ljubavi ti si u dusi sama...

Sta ti vrijedi zguzvana spavacica
i tijelo poput andjela,
sta vrijedi uzdah preko jastuka
i gola noga iznad koljena,
uzalud je sve
kada nema niko tvoju zenu da probudi u tebi...

petak, 23. studenoga 2012.

Ti imas koga voljeti...




Granice su postavljene
za one koji zele ostati jednostavni,
nikada ne dotaci nebo,
nasa ljubav nije takva...

Nase usne zeljele su preci preko drugih usana,
kao sapat preko noci,
kao uzdah sjedinjena mene i tebe,
kao drhtaj prvog dodira,
zeljele su dobiti novi zivot
i diviti se novom danu u kojem postoje usne ljubavi...

Sapnula si mi tiho svoj san
a ja ga ovjekovjecio stvarnoscu,
i cekao sam dugo tvoje ruke na meni
da objasnimo jedno drugom drhtavu nagost,
u kojoj tisinom objasnjavamo zivot
ma sta se sutra zbilo 
taj zivot nije nista bez nas dvoje...

 Rastrgnuta dusa izmedju raja i pakla
smislja svakim danom razloge da te volim,
mada se bunim,
tijelo i kozu bih prodao,
srce poklonio,
ali ne ide...ja bih te ljubio...

Ti zelis rodjenje novo,
a ja zivot vjecan,
i svaku srecu treba zivjeti
dok te nema ja te pronalazim u svakom svjetlu,
zasto nam ovo treba
da jedno drugom ne dodirujemo usne,
da jedno drugom ne ljubimo oci,
sutra cemo znati
kada se ponovo budemo skrivali od svih,
a sretni kao da smo jedini na svijetu koji se beskrajno 
vole,
sutra cemo znati kada budemo triumfovali,
jer stvarnost dodje kao dobra stvar
a san je nesto moje i tvoje...

Sutra me pozovi da san nastavimo,
jer danas sam jos uvijek ljut zbog svih dana kada te 
nije bilo,
zbog svih ledenih bijesova koje sam morao proci sam,
zbog odusevljenja i razocarenja koje nisam imao 
kome reci,
sutra me pozovi moja Vilo,
Ti imas koga voljeti...

ponedjeljak, 12. studenoga 2012.

Njih dvoje...


Da te ona voli
to su svi znali,
svi ,osim tebe...

Koliko zeli biti tvoja
koliko u dusi place sto te nema,
svi su to znali,
svi, osim tebe...

I bjezala je ona
kada bi kriva i kada to nije,
jer svaki dio njenog bica si uzimao
obuzeo je cijelu,
zato je ona bjezala,
a svi su to znali,
svi, samo nisi znao ti...

Sada kada bi mogli da zaplacete
jedno drugom kroz suze ljubav kazete,
sve bi bilo lakse,
i to svi znaju kako pripadate jedno drugom,
svi to znaju,
samo ne znate vi...

subota, 10. studenoga 2012.

Poslednji...


Ti nisi daleko
tek dva pedlja od usana koje svako jutro prstom dodirnem,
jer na njima spavas...

I znam da postojis
i bojim se sto postojis,
jer da ne postojis ja ne bih imao koga voljeti,
ne bih ima za kim ceznuti,
ne bih imao zasto suzu pustiti,
volim sto postojis
i mrzim to sto krades sebe od mene,
mrzim dane i godine u kojima te nemam,
a nemam te vjecnost cijelu...

Ti znam da postojis od mene daleko
ali pozovi me da ti budem blizu,
i doci cu tebi kao poslednji,
kada potrosis usne od ljubljenja,
ishabas tabane od lutanja,
toplinu izgubis u rukama,
sjaj u ocima,
doci cu tada...doci kao poslednji,
jer meni nista ne znaci da ti budem prvi...

Zelim ti doci kao poslednji,
kao feniks mrtve ljubavi,
kao nada novog zivota u ocima,
nemoj se ljutiti sto cu doci tako kasno 
u sam sumraka zelja i uzdaha,
jer nisi me zvala prije
i jedino sto ostaje da ti dodjem poslednji... 

Zagrli me...


Znas...
nije vrijeme da budemo stari
biti ce dana kada bude moralo biti tako.
U tim danima kada svaka kost bude boljela,
kada nam budu smetali klinci koji sutaju loptu,
kada budemo kofere pripremali za put u jednom pravcu,
ali nije to ovo vrijeme,
ali nije to sada.
Danas i jos mnogo narednih godina dusa zeli voljeti,
tijelo drhtati,
usne ljubiti,
ruka ruku milovati,
strast osjetiti,
jedno drugom ocima ploviti,
sada je vrijeme za to...

Zato...
nemoj nas voljeti kada ostarimo,
voli nas sada dok jos nebo je nase.
Jer ako ostarimo gladni jedno drugog
u starosti mozemo samo bolovati
sto nismo voljeli kada je trebalo,
sto nismo rekli svaku suzu koju smo skrivali,
sto nismo se smijali svaki dan kada smo to mogli...

Ljubavi...
ja nisam od onih koji zele patiti u starosti
zato sto nisam rekao velike rijeci kada je trebalo,
zato sto sam bio kukavica od muska,
zato sto nisam volio do kraja kada je trebalo,
ne ja nisam takav,
zato volim,ljubim 
i ne stidim se reci sve te rijeci kojima se pise ljubav...

Mila...
zagrli me... 

subota, 27. listopada 2012.

Ljubav Tvoja...


Raspolovila  si nas
ovu stranu grijeha vise ne probaj,
poslednji tango uz ladetinu
koju nikada probati necu,
poslednji zagrljaj 
uz rijeci,
ljubavi volio sam Te...

A veceras opet si ostavljena
i razocarana,
opet trazis mrvu ljubavi
a on nije rodjen za to,
opet uplakana 
zar cijeli zivot tako?

Trazila si ljubav koja te ljubi pjesmama
trazila si barku koja plovi pod zvijezdama,
a sta si pronasla....
pjesmu bez glasa,
barku bez mora,
zivi mila tako
ja na grijeh ljubavi samo te pozivam...
ali vise ne...mila...

Brisi me kao sto izbrisala si stranice
na kojim ljubav se pise,
brisi me kao tragove u snijegu
po kojim bi da te pronadju,
brisi me kao redar tablu,
kao zatvorenik celiju,
izbrisi me...
jer ti nisi rodjena za ljubav...








ponedjeljak, 22. listopada 2012.

Jutro...


Jutro blijedog proljeca
koje se jos drzi svoje hladnoce,
jutro nade u kojem se odbacuje ruho proslosti,
ruho iskrivljene noci koja bi samo ruzan san, 
kojoj sa prvim zrakama svjetlosti dodje kraj...

Jutro u kojem se ljubav
tisinom obavijena spusta tiho kao zvijezda,
dodir je topal,
usne su vrele,
pogled je zanosno snen,
sta god da je bilo juce...zaboravi,
zelim sa tobom jutra koja dolaze...

I ako ikada pozelis da odes,
nemoj to mila uciniti dok jutro se budi,
jer tada sam slab ljubavi,
tada se bojim,
tada bih mogao zaplakati...

Ovog jutra i sva buduca jutra do kraja zivota,
budi moje nebo i ja cu prezivjeti svaku sushu,
 u njoj cvjetati i mirisati samo Tebi,
srce je dugo sanjalo o Tebi da jednog jutra ces doci,
i sada kada si dosla,
kada sam pronasao sva jutra svojih snova u Tebi...
sada ostani i voli... 
to je jedino sto u zivotu i jutru vrijedi...
sa ljubavi i osmijehom zapoceti dan...

petak, 19. listopada 2012.

Orhideja...


Upoznala si zvijezdu neba svoga
i sada se bojis,
bila si usamljena vijekovima
i svacija a dusa sama od rodjenja,
a gdje ste sad ti i zvijezda Tvoja?

Juce si rijeci saputala rijeci,
ona brzaku svome,
brzak svome pripadanju moru,
sada more sapuce duz obale
tvoje rijeci dok sumom pjeni
tabane dvoje zaljubljenih,
sapuce zao ti bi sto nisi rekla da ga volis,
istinski do kraja zivota svoga
da zelis samo njega...

Sada soba ti hladna,
tijelo ti hladno,
jedini drugovi koji uz tebe ostaju
zima i izgubljen pogled,
zivot prepun svega ali samo njega nema...

Cekala ja ta zvijezda njegova
tvoje njezne ruke i ljubav tvoju,
ali znala nisi prepoznati nebo svoje
jer nikada voljena nisi bila,
a sada istinu znas dok snovima plovis bez glasa,
ljubav stanuje tamo gdje se najmanje nadas...

I znaj,
ljubav svoju mozes dozvati samo uz cvijet...orhideju,
jer njeno ime znaci...
ljubav koja se ne mijenja...

srijeda, 3. listopada 2012.

Tebi treba neko...


Tebi treba malo,
jedan osmijeh,
ruka topla za uzglavlje,
i rijec u kojoj se osjecas voljena...

Tebi treba neko,
da stopu uz rijeku ti prati,
miris planine dise,
i suteci osjeca ljubav koju nudis
bez ijednu rijec da kazes...

Tebi treba neko,
kome od sunca znacis vise,
ko te vise od zraka udise,
pa ti krasi jutro poljupcem
a vece toplim zagrljajem...

Tebi treba suza
koja se place u paru,
majica koja se kupuje zajedno,
kisobran koji neko za tebe nosi
da mu ne pokisnes...

Tebi treba neko
ko zna da te voli,
ne kao muskarac kojem mozes podvaliti ljubav,
niti muskarac koji prosi ljubav tvoju,
treba ti onaj koji te jednostavno voli zato sto si takva,
i kada jedes bez pribora,
i kada pijes bez case,
i kada sutis a mnogo ljepse ti stoji kada pricas...
da treba ti neko takav,
zar ga vec nisi pronasla...

srijeda, 26. rujna 2012.

Dolazi jesen...


Osjecam jesen dolazi,
jesen mojih noci,
jesen u vjetru,
koji povija zelene grane jablana...

Jesen dolazi,
a moja Vila je daleko...

Strepnja ovlada srcem,
i uz pobjedonosni klic
krenu prema najudaljenijim
dijelovima moje duse...


Rusi me jesen,
rusi me strepnja,
a moja Vila je daleko...

Ko ce u hladnim nocima
ove ruke ozeble
priviti na tople grudi...

Ko da toplim usnama
skine mraz sa mojih obrva...

Ko da vrelim suzama
umije moje zaspale...

Ko,kada moja Vila nije tu...

I miris je nestao,
nema vise opojnog cvijeca,
ptice nemaju onaj sretan ton,
sve je zamrlo sa prvim vjetrom
sto sa planine vuce...kisu

On dolazi uvijek na vrijeme
i uvijek zna u cija srce ce uci,
na cije pragove duse ce stati,
a meni nikada teze nije bilo
jer
moja Vila nije tu...

I ko sada da u srce unese toplinu,
ko peskirom da mi brise kosu,
pomiluje moje okupano lice,
ko da me vrati u zivot,
kada
moja Vila je daleko...

Tjeskoba se vec uvukla u ovo tijelo
trese ga,
dok osusene usne
vec ispucale od milion suza
ne nalaze put do drugih
koje bi ih vratile u zivot
jer
moja Vila je daleko...

Dolazi jesen...tuge
a ja bih da ljubim,
vozovo ponovo pokrenem,
tebi da dodjem 
da te se nagledam
dok mi klizis bajnim licem 
izmedju dlanova
ali...
moje Vile nema...

nedjelja, 23. rujna 2012.

Prosetah sinoc dusom...


Prosetah sinoc dusom svojom,
laganim korakom kao u hram krocih,
bos da ne remetim tisinu koja spava.

I zatekoh samo opustjele hodnike,
svijece koje su utihnule,
grane koje su zemlji klonule,
ptice koje hude,
potoci koji ne zubore.

Opustjela je ova dusa cekajuci Tebe.
Znam ja sam kriv sto u cekanju stradam...

Kriv sto Tvoju ruzu posadih u njoj,
pa mi sada kao korov dodje,
sve oko sebe ubija dok zanosno mirise 
i bez tog korova vise se ne moze.

Prosetah sinoc dusom svojom
iz potoka tihog vrc vode zahvatih
te ruzu tvoju zalih,
neka cvjeta i opustjelu dusu uzima,
neka mirise kada nema Tebe...

Prosetah sinoc dusom svojom
dok mjesec je varao zvijezdu sjevernjacu 
sa komsinicom jedva vidljivom,
pa upitah srce 
zar je nasa ljubav zaboravila voljeti...  

srijeda, 12. rujna 2012.

Oprosti mi ljubav...


Oprosti mi nabujalu rijeku osjecaja,
znas da nikada nisam znao sakriti ljubav.

Oprosti mi popucale oci u spokoju nocne carolije 
sto zele ostati budne,
znas i kada sam najumorniji za tebe zelim biti  naspavan.

Oprosti mi ne savrsenu matematiku 
sto sam uvijek sabirao jedno i jedno kao jedno.

Oprosti mi potrebu u posvemasnom upijanju i beskonacnom nestajanju u tebi,
i nije to zvjerska potreba zagrljaja 
nego dusevna idila pomijesana sa mucno isplakanom suzom da budes jedno u jednom.

Oprosti sto rastvaram dusu tvoju i svoju,
grebem srce do vrele krvce pronicuci u smiraju noci zapetljanim dusama do dna.

Oprosti sto nikada razotkriti necu tvoja kolebanja volje,
suzu koja tece a na dlanu ne nudis da ispijem.

Oprosti sto ne pogadjam ono nepoznato u tebi,
sto zivis zivot napamet,
a ipak te osjecam tako bliskom,
dusu citam iza ociju i bistru vodu koja nema niceg pritajenog osjecam.

Oprosti jer sebi oprastam zelju,sram,ljubav...
ljubljene usne slusati sto su dio mene,
prizeljkivati toplinu dlana na obrazu,
slusati misli koje dobacujes a koje ostaju daleke...

Oprosti mi...sto te volim...

srijeda, 5. rujna 2012.

Daj da ti poljubim usne...


Daj da ti poljubim usne
srce se steglo
dok prazne ruke traze te,
jos jedna noc bez snova
sad se ne usudjujem sanjati sam...

Mozda bi trebalo da znas
kako dahom vrelim
izmaglicu na prozoru pravim
i crtam ti lice...
daj da te poljubim...

Vampir u meni osjeca glad
mirise tvoja uzavrela krv ispod koze,
i trazim te,
trebam te,
pusti me do sebe
da te mirisem i tobom se napijem...
daj da ti poljubim divne usnice...

Moje tuzne ladje
ponovo morem plove,
traze samo jedno
sveti gral sa licem zene...tebe...
daj da ti poljubim usnice...
jer zelim te...

Gledaj ljude oko sebe
svi opet zele cuti kakva si,
a ti zamisljeno cutis
cekas laste i ispracas vozove,
izdrzi ovu ljubav moju
nemoj mi dati usne svoje...

ponedjeljak, 6. kolovoza 2012.

U venama mojim


Gledam te kako protices kroz mene
ustrucavam se disati 
kako ne bih poremetio nocnu idilu
sa zebnjom uzdahnem bojec se da ne odes,
jer savrseno mi pristajes...

Dok teces nocu prisjetim se dana
u kojem si bila uz mene,
uostalom to nije nista cudno
kada si svaki dan uz mene...a nema te...
i tako tuzno izgleda
imati tebe kao ljubav
a nemati kao zenu...

Ova ljubav...pozuda...strast...suza,
nikada nece prestati,
u meni zivis i jedino zbog toga jos ziv jesam...

I onog dana kada umrem
vjerujem kako ces osjetiti 
u dubini duse da ostajes bez necega,
ali nemoj plakati draga
sto te nema vise ko voljeti...

Sjeti se ljubavi moje
osmijehni se pa reci
"kako je samo taj covjek me mogao toliko voljeti",
i tek tada pusti suzu, 
zazali,
sto nam nisi dala da se volimo...

srijeda, 25. srpnja 2012.

Talasi Tvoji...


Tebe nije vrijedan niti jedan.
I ti nisi nicija i svacija,
uvijek si bila samo moja,
srcu poznata od djetinjstva.

Ja nisam tvoj izbor,
nisam tvoja pijaca,
mene nemoj kupovati novcem,
nemoj ispod oka gledati,
nemoj me darovati,
jer zelim ono sto niko pozelio nije
ljubi i voli me...to je sve sto zelim od Tebe...

Da li razumijes ovu jamu srca moga,
koja zjapi cekajuci ispunjenost tobom?
Sanjas li maglu kojom se pokrivam 
dok udisem praznu noc zagrljenu tvojom rukom?
Sutim...jer sutnjom se govori ljubav pred polomljenim ogledalom
koje vise nema moj lik na sebi,
kako si samo znala 
da cu polomiti biser i rasuti po podu
pa ga sada skupljam da ugledam tvoj osmijeh...

Da sutim...
zastanem i presijecem krik 
koji se otme do pola da ne cujes kao vapaj cijeli...

Tako Ti ratuje ova dusa moja sa nocima kao dan vidnim,
tek pred jutro oci sklopim 
vidjevsi sebe kao hridinu visoku
koju tuces talasima svojim,
i pravim se da mi nije nista
a ustvari rusim se i sve dublje tonem u Tebe... 

srijeda, 18. srpnja 2012.

Grancica...


Na grani uveloj
slusao snijeg tisinu zimsku
kao san u snu...

Nekoc bi procvala
sa dolaskom mirisnog proljeca,
sada hudi
jer cvjetovi vise 
nju nece krasiti...

I pita grancica kapu bijelu,
sta su oblaci
nego isprika nebu,
sta je zivot
do bijeg od smrti...

Pa opet snjezi
novo ruho grancici se sprema,
tezina polomice nju i njenu krhku granu,
pasti tlu svakako mora
ali pozelje da jos malo raduje se zivotu...

Ehh draga moja
ajde dodji pod krosnju tu,
rukama toplim skini sa grancice pahulju bijelu
da ti ponovo dise,
da ti proljecem ozeleni,
kao onomad tebe i dragog cuva u sjeni
dok vam se lice od ljubavi rumeni...

ponedjeljak, 16. srpnja 2012.

Hajde mi nocas dodji u san...
Hoces li...Zelis li...
Ja cu te cekati na pragu svojih snova...
Radovacu se kada te ugledam...

I samo cu te privuci uz sebe i necu te pustati...
Trebas mi...bas mi trebas...
Dodji mi u snove...
Da te prosetam kroz parkove...
Da ti pokazem predivne vrtove,planine,brda potoke...
I sve je tako mirno i tiho...

Moji su snovi mirni...
Ako mi u snove dodjes,ja cu te snovima i voljeti...
Ali cu te tamo voljeti drugacije...
Tamo zvijezde nisu na nebu...
Nego su pored nas,ja sam ih odavno skinula za tebe...
I sada te cekaju...
Dodji mi...doji mi u snove...



..............................................................



I ovu noc 
samocom odise jastuk moj...
ja nemam te sad pored mene...
Iako bi oci moje,
trebale biti
pune bola,pune tuge...
ja ne zelim tugovati,ne sada...
Jer u mislima
sto tvojim se imenom zove
mjesto tugovanju nije
iako te nemam pored sebe...
kad o tebi mislim,
moje se srce smije.
Mirnu noc ti zelim duso moja
nek poljupci moji do tebe dodju
gdje god ti daleko bio
gdje god ti dragi
svoje osjecaje imo
Ja sretna sam
sto postojis
sto s tobom
ovaj zrak udisem
i sto imam kome pisati
ovo sto sada pisem.
Laku noc mjesece
pozdravi mi drago moje
i poruci mu da nekada svrati
bar na kratko
do ljubavi svoje.

petak, 13. srpnja 2012.

Sta znaci voljeti...


Nemoj plakati sto jesen stize
svaki cvijet zna kad' valja mrijeti,
zemlja se sprema da podje spiti
a oci cekaju novi pocetak
sred konca ljeta 
i tihog 
snu prepustenog zvizduka vjetra sa planine...

Uskoro ce suze prestati
sa njima i ruza uvenuti dusom zaljevana,
ostat' ce samo kamen
sred ledine svoje
samotno da prkosi cudi i vremenu...

Ja i Ti da li je sudjeno da budemo vjecno sami,
kamenje koje puca u sebi
suzama koje niko ne vidi,
da li je sudjeno da venes kao otrgnuta kamelija...

Miris zivotne ljepote zove
dok ti spavas,
a mene ce da prozdru
oni koji ne znaju sta je ljubav,
sta znaci voljeti...

Popucalo nebo snova


Za ono sutra koje zebnjom ceka u magli
crtam te  grafitom onog' juce,
stilom nesvacenog slikara koji gubi savrsentsvo
zbog jedne jedine boje koja nedostaje,
pa cuti...

I disem jer disati moram
dok rukama objasnjavam slova,
samo tako sad pricati mogu
o onom juce sto bi da preskoci danas
i porodi se cikom sutrasnje zore...

I pjevati bez glasa...ja moram,
jer kako drugacije ukrotiti tugu
koja vristi popucalim nebom snova...

utorak, 10. srpnja 2012.

Samo da si rekla volim te...


Evo ja sam kriv
ti ne reci rijec,
sjeti se ponekad
sta sam bio nekad' i sad...


Voljeh tvoje oci 
dok su lutale po meni,
voljeh tvoj osmijeh
koji bi zivot moj,
mila moja volio sam te
mozda te volim i sad'
ali to znati neces
jer ostajes sama...


Sreco...ljubavi...
bilo bi lakse da znam 
kako te ostavljem nekome
uz koga ce tvoji snovi da se ostvare,
ali boli
vjeruj ljubavi da strasno boli
sto te ostavljam da sanjas
a nikada ne poletis...


Ja sam kriv...ljubavi
sto volim
sto zelim,
ti nemoj voljeti vise,
sjeti se ponekad 
kako je moglo biti bolje...mnogo bolje...
samo da si pruzila ruke 
i rekla volim te...

Voljeti...


Nebo suncem przeno
place suze plodne,
al' suma vjetrom ranjena
lije lisce uvelo...

Zasto se zima uvukla
u moje ljeto
pa tijelom drhti 
cekajuci jesen kisa...

Ehh da smijem rijeci koristiti
kao otpalo lisce jeseni
kakvu bi lomacu stvorile pjesme moje...

Ali cutim 
pa se lomim
zasto da volim ono sto vise mene ne voli...

petak, 6. srpnja 2012.

.....

"Kada sanjam...
pusti me ...to je svijet moj...

Kada padam drzi me,
samo rijecima hrabri me...
nije potrebno vise,dovoljno je i malo,
samo misli mi podari...tek toliko da znam da ti je stalo...

Pusti me da se nadam,
 jer to je jedino od cega zivim...

Pusti me da placem,
 jer jedino tako sad mogu govoriti...

To su moje rijeci drugacije ne znam...
to je moje srce...
to sam ja...hrabra...
evo opet ti priznajem...
znas...osjecam te...i to previse"

utorak, 26. lipnja 2012.

Ostavi nesto svoje...


Nemoj pitati u kojem to snu
sve ove godine ja zivim,
znas me pa slazi
danas cu vjerovati u bilo sta...

Nemoj reci cija
nemoj reci ko
pusti da vjerujem
kako si bila sama
jer sve drugo boli me...

Danas sam spreman 
oprostiti sve,
danas mi vrati san od pamuka,
daj poljubi me nesreco moja
da se smirim 
jer umoran sam ti od ovog cutanja...

Sutra ces opet poci i ja to znam
ostavi na pragu nesto tvoje da nisam sam,
bar suzu jednu
da budi sestrice jutrom
u mome oku...

Nema ljubavi bez tebe...


Evo po drugi put si uspjela da me povrijedis
a ja nisam trazio nista osim da ostanes,
nisam te pitao cija si,ime,ulicu i broj
pozeljeh jedino kad nemas nikoga da budem malo Tvoj...

I sjecam se male sobe nekog osrednjeg hotela
tvojih ruku i vrata koja si otvorila,
a zatim voz koji me odnosi daleko od tebe
pamtis li mila suze koje si prolila
ljubav...
koja mi i sada grudi steze...

Opet si uspjela da me povrijedis
to si uvijek znala,
za pogresne stvari kao da si rodjena,
sad' kad' si opet dosla
samo mi jedno reci zasto si odlazila...

Pomiri me sa sobom
reci slatku laz u koju cu zeljeti da povjerujem,
jer nema meni ljubavi bez tebe...

petak, 22. lipnja 2012.

"Eh kad bi znao"

Eh kada bi samo znao koliko mi znacis
u svakoj se ceznji tvoje ime krije
i ako si daleko,strasno me privlacis
niko tako do sad znacio mi nije...
Kad bi samo znao koliko te zelim,
u zeljama svojim svakodnevno snivam,
u mislima sa tobom svaki tren ja djelim
svaku svoju nadu na tebi zasnivam...
Kad bi samo znao koliko te volim
nikog tako nisam nosila u dusi
za ljubav se nasu svakog dana molim
da je nikad niko ne zgazi,ne srusi...
Sta god da ti kazem,kasnije osjetim
da nesto nereceno ipak ostalo je,
da li pravih rijeci ne mogu da se sjetim,
ili za ovo rijeci prosto ne postoje...

ponedjeljak, 18. lipnja 2012.

Kazu da spava...


Nisam je pronasao u pijesku koji ocajem svojim prevrtah.
Ne pronadjoh je niti u vucijoj jazbini 
koju golom rukom bez vida osjetih.
U duboke virove mutne rijeke svoje plaho tijelo bacih,
nebil' na dnu ispod vijekovne stijene njen biserni trag ugledao.
I nebo sam gledao 
pitajuci koja zvijezda nju skriva 
ili pak cijeli nebeski svod svojim likom je prekrila,
a ja ne vidim,
a ja ne mogu da je poljubim.


Trazio sam...
a pronasao nisam...
kazu da spava u svom cemeru bez osjecaja.


Nisam je pronasao...
rekose da spava i place.
Uz balade sjetne suze krije
 i rece tvoju ljubav vise buditi nece.

četvrtak, 7. lipnja 2012.

Moja tiha sjeno...


Zeno sa imenom bez imena
sto rasu kristale po nebu sred nocne tmine,
sto u sjeni sjedis podno mjeseca
sa tim blistavim tijelom zeljnog dodira,
znas li da postoji neko kao Ti...

U idili zapocetog sna
trgas spavacicu koja boli drhtajem obuzetu kozu,
i vristis potajno u sebi gladnu vucicu zeljne strasti i ljubavi,
a cutis,
tijelo pustas da propada,
znas li da postoji neko ko Te zeli...

Tugo moja zasto me ne uzmes
dok jos mladosti imas,
da ti uzdah hvatam uzdahom,
da ti kroz ruke tecem,
da ti usnama lijecim rane sto bole...

Pridji mi moja tiha sjeno
i zaroni u mene,
uzmi sve ono sto je vec vjekovima tvoje,
pa me pokri sobom da ti ne uvenem...

srijeda, 6. lipnja 2012.

Nedaj me...


Za bijele zime,za srecne snove
tebi pruzam ruke,tebi dajem sebe,
pusti da vjerujem u tebe
i kada vjere nema vise...

Negdje u mome kraju
stariji legende pricaju
da su svi ljudi dobri
samo moj narod
umije strasno da grli i voli...
umre u ljubavi...

Vidim svijet se rusi
ovaj grad me lomi
ovaj grad me gusi
nedaj me...

Ti si jedina sansa
da ne potopim ljude
da ne uzmem srce,
nedaj me 
i vrati svijetu mom...

ponedjeljak, 4. lipnja 2012.

Dosao je kasno...


Kazu dosao je kasno,
nekako sa prvim proljetnim vjetrom dok su pupali prvi cvjetovi,
iz neke magle se pojavio usamljen na tom juznom drumu,
ali dosao je kasno...

Rekose crn je bio,
kose mu bijahu pustene i povjetarac je lagano mrsio vrhove,
dok naocalama skrivase pogled,
na licu se nista citalo nije,
ali suze na obrazima rekose sve njih nije mogao skriti,
jer dosao je kasno...

O njoj su znali sve,
znali su je svi bolje od njega,
njene navike,
njene ljubavi,
njen zivot,
njeno prezime,
on nista znao nije
nije zelio niti znati,
on ju je volio,
beskrajno volio i vjerovao u nju...
nista drugo nije vazno bilo,
ali rekose dosao je kasno...

Svi oko nje znali su da ima nekoga,
zeljeli su i doznati sve o njemu
ali ona je skrivala svoju ljubav
bojeci se da ga ne ukradu
cuvala ga u srcu,
zarobila svoju i njegovu dusu,
ali pomisli san nikada nece doci
njegove usne nece ljubiti,
pomisli njega je tesko imati
uz njega je bila slaba,srecna,voljena i zena,
sa njim kao da nije ona,
pomisli dovoljno je malo osjecati
a razum ne gubiti...

Rekose za nju da je bila
jaka,cvrsta,
straha nije imala od bilo cega,
ali nisu znali istinu sto je krila
duboko u sebi,ubijala...
niti ime mu naglas izgovoriti nije smjela
jer bi zadrhtala,
jedino on je bio taj kojeg se bojala,
zato sto ga je ludo voljela...
i svatila je u casu tom
kasno je...

Pogled oci u oci,
na jednoj strani sretna lica,
osmijeh i pjesma vesela
i njemu poznata zena u bijelom...
u rukama buket bijeli,
preko lica veo skrivase oci uplakane...
na drugoj strani on,
usamljen,
bez pjesme,
bez svatova,
bez icega osim srca
kojeg je zelio njoj pokloniti...
ali dosao je kasno...

Drhtala je i plakala,
suze nije mogla suzdrzati,
niti bol svoju skriti,
u trenu sve je svatila,
livade bosim nogama nece gaziti,
iz njegove ruke bistri potocic piti,
na dekici kraj njega nece lezati,
kolibu malu nece imati
ljubav zbog koje se umire
nece osjetiti,
ali sve odvec bi kasno...
na ruci prsten je sijao...
na usnama karmin se pokvario
u kojeg je on toliko vjerovao...

Dok je stojala u mjestu kao od kamena
on joj pridje,
po prvi put mu lice pogleda,
usne,
u tren skinuo je naocale
ispod kojih se ukazase uplakane 
zelene oci,
sva ljubav svijeta je stanovala
u tim ocima,
a sada su plivale u suzama...

Rece tiho,
"nisi me ljubavi zvala
za kuma,
niti svata,
oprosti ovo je tvoj dan zivota
i ne bih da kvarim
ovo veselje pijanstva i kica,
dosao sam kasno
oprosti nije to bila zelja moja...
uzmi mila samo buket ovih ruza
svaka je po godina nasih
ne odsanjanih snova
i ne placi molim te
jer tvoje suze bole me...

Muzika je stala...
svati zanijemili...
jedino ciganin stari
naglas rece ono sto su svi znali,
DOSAO JE...ON...
dosao da bi je volio
i sada sam je ostao...

Pretraga