Sudi mi...
dzelatu...
ti koji nosis masku crnu...
Evo na pladanj
glavu ti stavljam,
sijeci...i presudi...
Ali krade mi se,
i ja cu krasti
to cvijece sto divno mirise,
to cvijece koje zudi i place
iza ograde careve baste...
I ne pitaj za poslednje rijeci,
jer tisinom uz osmijeh sve cu reci,
samo sijeci...
meni nije zao mrijeti
sto pozeljeh carev jorgovan mirisati,
s tim mirisom u ocima
ja cu sretan oci sklopiti...
Sijeci...
presudi...
ako ostavis ovo srce da zivi,
kunem se...
ja cu opet krasti,
pa neka bude grijeh
jedini,stoti,
svejedno je...
zbog carevog cvijetnog jorgovana
vrijedi umrijeti...
