subota, 18. listopada 2014.

Dvorana...

Gledam te, 
zanosnu i sretnu dok sve oko tebe blista
uzdasi stranaca u zraku
trepere poput proljetnog lista...

Ne,Ti 
nemoras znati 
da tvoja sreca me boli,
i pokusavam staviti taj osmijeh po kojem me pamtis
dok u meni sve place...

Dok me trazis pogledom
po dvorani kletoj,
i skrivas oci ispod vela bijelog
molim te suti
jer mi smo bili zabranjeni...

Lutas ocima punim suza
evo tu sam iza stuba mramornog
skrivam suze
od tebe,
od njega,
od Boga,
samo zelim te gledati
i tiho usebi necujno jecati,
sto taj prsten nisam mogao ja dati...

Pusti me jos koji tren
u ovoj tisini
dok me skriva polutama
jer ako kazu 
imali ko sta protiv ovog braka
tad ce se polomiti i oltar 
od mog krika...

Zato,
neka te ove oci jos malo gledaju,
neka te srce jos malo zeli kao niciju
a onda cu tiho krociti ka vratima
gdje ostavim ti ruzu,
neka te podsjeti dok ga gledas kako spava,
onako snena tiho mu sapni da nezna,
voli me barem malo koliko me volio moj Andjeo...


Ime bez imena

Imas ime bez imena
i zelio sam te pronaci 
u zabacenom kutku
izgubljenih dodira,
dok ti jos sutis 
ja slobodom pjevam
daj opusti se
i kreni u nova svitanja...

Promijenila si ime
ulicu i broj,
promijenila si sve
samo jedno ne,
kada oci zasuze
on ti nije utjeha.
kada strast ozivi on ti nije let do neba... 

Sve je dosadno bez Tebe,
ovaj lik u ogledalu,
ovaj hod uz obalu,
vrijeme je za kestenje i kapute crne
tu sam siguran,
kada zima dolazi svako trazi toplinu
tada sute
niko ne pita za tebe...

Ti nisi moja ljubav
ti si moja vjecnost...
ali i vjecnosti ne mogu oprostiti
usamljenje setnje uz obalu...

Da li pratis moj krik
sto vise me nemas 
sve vise gubis me...


Pretraga