petak, 11. prosinca 2009.

Tvrdjava od leda...

Nemocan sam,
iznemogao od bitaka svih
tu pred tvrdjavom tvojom...neosvojivom...
sada stojim...

Gledaj kako krv niz sjecivo maca kapa...
lice ispijeno od bitaka...
tijelo tako mi je umorno...
a kosa godinama ne milovana...

Svu koprivu porazih,
glog rukama golim sam sjekao,
put u bespucu trazio
da bih pred tvoje dvore dosao...

Nemocan sam sada,
niti mac,
niti krvca moja vrela,
niti urlik,
niti plac,
sve je nista pred tvojim vratima...
samo vjera u ljubav mi je ostala
i ruza slijepljena na mojim grudima...
to nosim sa sobom
klececi pred tvrdjavom tvojom
cekam vrata da otvoris
i poljupcem svojim moju dusu
zednu...napojis...

Izadji mila na bedeme visoke
nemam iza sebe vojsku,
nemam niti konjanike
cijeli put predjoh sam
sa vjerom u ljubav,
izadji ruzu zelim ti pokloniti...
izadji zelim te samo voljeti...
izadji da ti kazem
volim te...jedino moje...

Jedan dan...

Leptirov let...jedan dan
Srnin bijeg od lovca,
noc prepuna vukova,
brlog od paprati,
ista je zelja...zivjeti jos jedan dan...

Harfa na pucini mora,
sirenina pjesma
u usima mornara,
bura nebeska na krilima noci...
prezivjeti i docekati...
jos jednu pjesmu,
jos jedan suncan dan...
zelja je ista jos samo jedan dan...

Zelja...san...sreca...jedan dan...

Poput leptira,
kao srna,
slican mornaru,
takav sam...
zelim samo jedan dan,
u njemu bi htio sve,
tvoje usne,
tvoje ruke,
oci tvoje...tvoj dah...drhtaj...
zelim te jedan dan
ukrasti od svih,
zelim te svojom zvati
u jednom danu bar malo te imati...
leprtirov let osjetiti,
srnino srce prestraseno dodirnuti,
poj rijeci uz dah uzeti,
oci ti poljubiti...
a sutra jutrom vec ces znati
dali sam tvoj covjek za zivot cijeli...
hoces li me pustiti
ili lancima ljubavi okovati...
sutra to ces vec znati...

Pretraga