srijeda, 13. siječnja 2010.

Ostrvo gluposti...

Smisao,sve u zivotu ima smisao,
mozda nerazumijem ovu rijec,
valjda smijem naglas rec
nerazumijem molim da objasnite ponovo!

Ali avaj nastavise sa rijecju Kraj...
cek povikah pa zar i Kraj nije pocetak,
necega...
mozda na pocetku kraja
ili na kraju pocetka?

Ostase tri tacke kao nedorecene
same sebi prepustene,
pomislih ma koje ovdje glup,
pametan koji se pravi glup
ili glup koji je pametan...navodno?
a mozda se svi pravimo pametni?...

I opet preskocise odose do vjere...
kazu da vjerujemo i praznike slavimo,
"Cije?" povika glup,
"Svako svoje!!"odgovori pametan,
i svi postasmo pametni,
niko vise nepita gluposti,
bitno je imamo svoga idola,
ali sta ces opet onaj glupan
pomisli "ma kojeg???" ali sada
cuti u sebi razmislja pravi se pametan...
jer rekose ako cuti i misli
vrlo brzo ce i on doci do pameti,
tako zakljuci "DAAA ja sam pametan"...

I tako sa vremenom niko vise nebi glup,
ostah usamljen na ostrvu gluposti,
ja jedino vjerovah u ljubav,
ostali pametni vec odavno vjeruju
u neka druga cuda,
i ta cuda donesose da postase pametni...
i odose sa ostrva...

Ipak ce biti da ima kraj,
gdje glupost zavrsi pocinje pamet,
mozda sam i ja nekada bio pametan,
tu skolu zavrsio,
dosao do kraja i poceo pocetak gluposti,
ko cega vise znati...
ustvari vise i nesjecam se...
mislim da sam rodjen sa ljubavi u grudima,
nekako nepopravljiv,
uzalud me pameti dozivati...

Zidovi...

Razumjeti pticiji poj,
nebo pred kisu,
sunce u zalasku,
podivljale morske talase,
da sve razumjeti mogu,
samo jedno nemogu
suzu i ljubav tvoju...

Objasni mi,zelio bih svatiti
zelio bih te poljubiti,
zelio bih te voljeti,
zelio bih...
zelio bih...
da zelio bih...mnogo toga...

Ljubav se pita,
ljubav je ljubomora,
ljubav je ceznja,
ljubav je slutnja,
ljubav je suza,
zelio bih ovo svatiti,
zelio bih da mi objasnis,
smijem li pitati da mi pomognes
dati odgovor na ove rijeci...

Sta znaci cutati,
sta znaci neciji biti,
sta znaci voljeti i voljeti i voljeti,
sta znaci patiti,
sta znaci ruze nositi
ako ih nemam kome dati...

Mnogo bih pitao
ali sta vrijedi kad zid tvrdjave cuti...
pomislim i kako mi se smijesi
svejstan moje nemoci,
dok rijeka uz zidine tece i tece
odnosi moje slutnje
na koje nikada necu dobiti odgovore...

A mozda ipak vrata se otvore,
rijeke presuse,
kise zamjeni sunce,
i moje usi cuju tvoje rijeci medene
....volim te...

Pretraga