utorak, 15. prosinca 2009.

Moja domovina...

Hridina goletne planine
izbrazdana borama stoljeca,
ledena stud vjecnih snjegova
uz usamljen huk izgubljenog vjetra
koji bi isprosen od neba i ostavljen,
prepusten razdrtom prostoru
nad udovicom zemljom...
u samoci svojoj pustos ostavlja,
gromove i kisu nemilosrdno prosipa
mijenjajuci bore zemaljske...
nebu u casu lice mijenja...
sudba ili kletva,
osudjen je da luta on
i njegova dusa ranjena,
jer izdan bi...
To zvah ,
moja domovina...

Tu iznikoh u skrtom cemeru nicega,
borba za goli zivot
i jedini san docekati sutra dan,
riku jelena kraj potoka bistra,
sum krosanja,
poj oduzetog glasa iz njedara ljubavi moga zivota...

San bi neodsanjan,
ostah ispod neba bez oblaka,
zarobljen u polarnim nocima,
sunce od inja okovano lancima jednog godisnjeg doba,
mac u grudima,
utroba vukova,
krv vrela balkanska,
suza ciganina,
vapaj ljubavi u ocima,
da to sam ja...
to je sudba moja,
tu gdje je moja domovina...

Moja domovina...
krsa i placa...
moja zelja sici u dolinu smiraja,
osta domovina i samo zelja...

Pretraga