Ledeni brijeg vjecne bjeline,
po koji trag samotnog vuka
u snijegu te goletne gromade,
fijuk vjetra od jutra do mraka,
od noci do zore,
na tim obroncima neprijatelja nema,
prijatelj rijec izbrisana,
sve je tu protiv zivota,
jednom kroci medju sante ledenog brijega
i vrata povratka zauvijek budu zatvorena...
Sta je smrt?...ne toga se ne bojim,
bojim se zivjeti,a kao da ne zivim,
bojim se stariti a nekoga pored sebe ne voljeti,
bojim se morati slagati,
bojim se srce zarobiti,
bojim se dusu ubiti i prije zadnjeg daha...
bojim se polako umirati a ziv biti...
Zato neka su vrata ledenog brijega zatvorena
dosao sam da trazim jednu crnu ruzu,
kazu negdje pod ledom ona zivi
samo je treba naci,
kazu treba je ubrati onako nemirisanu
rosnu i nevinu,
treba je poljubiti i na grudi tople priviti
i cijeli brijeg ce se otopiti,
a ona ceka svoju ljubav jedinu
okovana u ledenim celijama...
ceka da bude samo voljena...iskreno voljena...
Lutao sam godinama u izgubljenom brijegu,
zameten bio mecavama ali noge poklekle nisu
oci poput varnica sijale su u mraku,
vuk samotnjak posta mi prijatelj jedini,
i niko nista nije znao o mojoj tisini...
Ruzu crnu nakon bezbroj godina
pod snijegom sam nasao i ubrao,
mirisala je poput proljetnog behara,
ledeni brijeg sam otopio
i na grudi tople ruzu privio,
ali umjesto zene zacuh samo rijeci
"odnesi me onoj koju tvoje srce voli"...
I evo nosim ti je u grudima,
da je uzmes moja voljena,
da ti mirise godinama,
da te jutrom budi rosa njena,
da te nocu uspava u mojim rukama,
zelis li nas uzeti i voljeti do kraja zivota
iskreno bez igdje ikoga,
Ti ljubavi moja jedina?...
