Sjeti se da sam bio cvijet
koji samo jednom mirise,
neki vjetar blagi
koji samo jednom zeli smiriti se...
Sjeti se bistre rijeke zivota moga
kojoj zelja bi doci do usca svoga,
kamicka bijelog na obali snenoj
koji pozelje biti u ruci bijeloj...
Sjeti se leptira u ocima
koji se rodi nesretan
da zivot prozivi dok kisa pada,
i onog snijega na pospanim prozorima
dok mi ime pahuljom cutke ispisa...
Sjeti se koliko sam te volio
kao nijema straza u snove ti dolazio,
sjeti se...
jer nista promijenilo se nije,
jos uvijek zelim
da moje usne vrele
dotaknu tvoje...
Sjeti se...jer sjecam se
kojim slovima sreca se pise...
