petak, 2. travnja 2010.

Reci mi...

Reci mi zasto ruza ima samo jutrom rosu
dali to place za sinosnjim snom,
reci mi zasto lane ima tuzne oci
dali je to sto mora bjezati cijelog svog zivota?

Reci mi zasto poneki jorgovan nikada ne procvjeta
dali je to sto sunca ljubavi nema,
reci mi zasto palimo svijece i stavljamo u prozore
dali to nekoga potajno ocekujemo
a cutimo...
nesmijemo niti to ime da izgovorimo?

Reci mi zasto Bog voli sve bijele Andjele
samo crnog ne priznaje za svog,
dali to sto crni voli jednu zenu
a svi ostali ljubav dijele svakome?

Reci mi zasto je moja koliba pusta
dok sjedim usamljen pored njenog kamina,
dali je to sto nemam vise nikoga
a samo sam Tebe zelio kao nekoga svoga?

Reci mi gdje sam to doveo ljubavi
do najvece ljubavi nad ljubavima
ili do najveceg bola nad bolima,
a da nisi niti osjetila
koliko se moja krv
pod tvoju kozu uvukla
i tece kao nabujala rijeka
do tvoga srca?

Ostrvo ljubavi...

Moje pjesme tuge i bola
mozda su moja sudbina,
poneki krik u samoci sto pustim
zagrizem usne da ne kazu sta zelim,
i zivim...onako zivim
i placem,
toga se ne stidim,
bolujem jer boli...
i samo svojoj pjesmi to mogu reci
jer navikao sam nemati nikoga...

Nisam onaj kojeg ljepota plijeni
za kosom i ocima necijim zudi,
ja bih malo vise ili malo manje
zelio bih dusu tvoju,
srce tvoje,
ostalo dijeli kome zelis
ali to dvoje cuvaj za mene,
kao sto ja poklanjam ti sve sto je moje...

I reci ...
sta cu ti ja
covjek sa dva lica,
jedno koje zivi medju ljudima
a drugo vjecna sanjalica...
putujem nekim svojim morima
sanjajuc izgubljeno ostrvo bez ikoga
na njemu samo jedna zena
koja me ceka sa suzama u ocima...
svijecu pali duz obale cijele
kako bih nasao svoje izgubljene pjescane plaze...

Zato ljubavi moja
nemoj me voljeti malo,
nemoj niti malo vise,
nemoj me voljeti mnogo,
ja bih jedino moje
da me volis beskrajno,
do smrti i nazad...
i opet kada se probudimo
u nekom novom vijeku
ja bih opet da mene volis
i samo uz mene se budis...
vjecno...
beskrajno...
i jos dalje...
zauvijek...i poslije smrti...i poslije zivota...
dva bica koja ne trebaju nikoga,
vjecno sretna i samo sebi dovoljna...
na nekom osamljenom ostrvu
uz jednog psa kao druga
koji ce jedini nijemo svjedociti
kolika je to ljubav nasa...

Pretraga