Tamo...

Tamo gdje sunce se radja,
tamo gdje zora je drugacija,
tamo daleko...
Tamo je moja zvijezda vodilja...

Tamo gdje jorgovan cvjeta,
umire...
i ponovo jos ljepsi iznice...
Tamo iza planina,
iza brda i dolova,
preko rijeka,
preko trnja,gloga i placa...
tamo...
tamo moja ljubav spava...

Tamo zelim poci,
tamo zelim stici,
na koljena kleknuti i izustiti,
zelis li vjecno samo moja biti...

Prva noc...

Citala je ona iz ociju mojih,
moje snove i davnine proslosti...
Ucila me ona budjenju osmijeha,
lijecila od samog sebe...
a da nije to ni znala...

A rekoh joj tada,
u meni sanjar zivi,
osmijeh moj sa tugom se bori,
i nemoj da me budi
ako ce ljubav ova vjecno da boli...

Ali saptala je ona
svaka rijec bi prosta,
i buknula je ceznja,
buknula je zar...

Od tada prodjose jeseni i zime,
od rodjendana do rodjendana,
ja godinu za godinom sapucem njeno ime,
i jos cekam prvu noc sa njom,
i jos cekam budjenje u narucju njenom...