Ostavi nesto svoje...

Nemoj pitati u kojem to snu

sve ove godine ja zivim,

znas me pa slazi

danas cu vjerovati u bilo sta...

Nemoj reci cija

nemoj reci ko

pusti da vjerujem

kako si bila sama

jer sve drugo boli me...

Danas sam spreman 

oprostiti sve,

danas mi vrati san od pamuka,

daj poljubi me nesreco moja

da se smirim 

jer umoran sam ti od ovog cutanja...

Sutra ces opet poci i ja to znam

ostavi na pragu nesto tvoje da nisam sam,

bar suzu jednu

da budi sestrice jutrom

u mome oku...

Nema ljubavi bez tebe...

Evo po drugi put si uspjela da me povrijedis

a ja nisam trazio nista osim da ostanes,

nisam te pitao cija si,ime,ulicu i broj

pozeljeh jedino kad nemas nikoga da budem malo Tvoj...

I sjecam se male sobe nekog osrednjeg hotela

tvojih ruku i vrata koja si otvorila,

a zatim voz koji me odnosi daleko od tebe

pamtis li mila suze koje si prolila

ljubav...

koja mi i sada grudi steze...

Opet si uspjela da me povrijedis

to si uvijek znala,

za pogresne stvari kao da si rodjena,

sad' kad' si opet dosla

samo mi jedno reci zasto si odlazila...

Pomiri me sa sobom

reci slatku laz u koju cu zeljeti da povjerujem,

jer nema meni ljubavi bez tebe...