Negdje na kraju ljubavi
ostaje slika koja blijedi,
poguzvan list hartije
na njemu podebljanim slovima jedno ime...
Negdje na kraju ljubavi
ostanu case dvije
iz kojih samo jedno pije,
neki izgubljeni pogled k' sutra
i ledena jutra bez sunca...
Negdje s kraja ljubavi
usna se skupi ne zeleci ljubiti,
srce pobjegne iz grudi,
a dusa se pokrije
posteljom od paucine...
Negdje na kraju ljubavi
ostanu kaljavi drumovi
sa kojih smo bili na tren pobjegli,
neki zvuci pjesme koju ne slusa nitko,
bol za koju nezna nitko,
samoca u koju se ne prima nitko,
i oci koje ne gledaju nikog...
Negdje na kraju ljubavi
na postelji u paru su jastuci,
jedan nakvasen suzom doceka jutra
drugi prazan na njemu nasa ruka,
i misao otkinuta od njedara
zasto na njemu ne spava nasa ljubav jedina...
Negdje na kraju ljubavi
laz prestane biti igra,
dodje vrijeme da zbog ljubavi
kaze se istina...
Negdje na kraju ljubavi
ostajemo Mi...
Sami...
Pogled ka daljini
negdje tamo se vole neki zagrljeni...
Pogled k' nebu
suza na licu...
Boze zar se neko moze ovoliko da voli...
a nebo cuti...cuti...cuti.
