Dali sam taj...

U tvoje srce sam usao

kao stranac,

nepoznat i ohol,

jedan od mnogih koji luta

zeleci srce jos jedne zene,

ali ja ne bih taj...

U tvoje srce sam usao

kao povjetarac mek,

osvjezenje u beznadju

istih lica,

istrosenih prica,

nesto novo na pomolu

jada muskog breskraja,

dali sam taj,

pomislila si...

Pustit cu da kaze svoje rijeci

na kraju opet ce se otkriti

ahhh,

ti muskarci jadni,

s vremenom svoje lice otkriju

prije ili kasnije isti su,

pomislila si,

ali,

ja nisam taj...

Svakako prije ili kasnije

daljina ce uciniti svoje,

ono sto nije moje

nemogu da nazivam svoje,

dosta

da mu cujem glas,

imam nekog

to je dovljno,

al'...

srce je patilo...

I gdje smo sad,

ko koga voli vise ili manje,

ja tebe ili ti mene,

a mozda neka tajna ostane,

ipak srce ce reci

dali sam taj koji u njemu vjecno ostaje...

Vrijedno je...

Mnogo toga mi lezi na dusi,

cvijet,duga,bol,tuga,

al' ko jos za to mari

na kraju sanjari uvijek ostanu sami...

Pomislim kako bi bilo dobro

jaknu navuci i negdje izaci,

u tu uzavrelu masu koja gazi kao krdo...

vec neko ce se naci i ruke pruziti,

al' sta vrijedi kada ce samo noc trajati,

kao pijanstvo pijanici

kada se jutrom otrijezni gresku svati...

Davno to nekada je bilo

vec dosta godina ima

odkada srce sam zakljucao

i pustio samo jednoj zeni da ga cuva...

Zato bolje je cutati i patiti

sta vrijedi jedna noc ako nece vjecno trajati,

znam moze se pogrijesiti i pomisliti

to je to...

ali ja ne zelim vise probati

kada sam nasao ono sto sam zelio...

vrijedno je...

da bi se za tim u samoci patilo...

Kao sanjar...

Nekako...

osjecam...

kao da zivim usput,

ne marim...klizim,

kroz sopstvene vene

krvi vrele a uspavane...

I cvijet sto nice

oholom stopom svojom

nemareci ja cu zgaziti...

a poslije znam

sam u sebi cu plakati...

Sve sto bude tako i prodje

i samo jednom sam pozelio

da to nesto traje vjecno,

ali vjecno nista ne traje

osim bola i tuge,

to uvijek samo od sebe u nama ostaje...

Praznina gluha kao noc

uz svijecu prizivam san,

neka lijepa sjecanja

da me prate do jutra,

ali uzalud dusa je zakljucana

a srce nece drugima...

ostaje da se sakrijem

tamo daleko gdje vlada vjecna zima...