srijeda, 25. srpnja 2012.

Talasi Tvoji...


Tebe nije vrijedan niti jedan.
I ti nisi nicija i svacija,
uvijek si bila samo moja,
srcu poznata od djetinjstva.

Ja nisam tvoj izbor,
nisam tvoja pijaca,
mene nemoj kupovati novcem,
nemoj ispod oka gledati,
nemoj me darovati,
jer zelim ono sto niko pozelio nije
ljubi i voli me...to je sve sto zelim od Tebe...

Da li razumijes ovu jamu srca moga,
koja zjapi cekajuci ispunjenost tobom?
Sanjas li maglu kojom se pokrivam 
dok udisem praznu noc zagrljenu tvojom rukom?
Sutim...jer sutnjom se govori ljubav pred polomljenim ogledalom
koje vise nema moj lik na sebi,
kako si samo znala 
da cu polomiti biser i rasuti po podu
pa ga sada skupljam da ugledam tvoj osmijeh...

Da sutim...
zastanem i presijecem krik 
koji se otme do pola da ne cujes kao vapaj cijeli...

Tako Ti ratuje ova dusa moja sa nocima kao dan vidnim,
tek pred jutro oci sklopim 
vidjevsi sebe kao hridinu visoku
koju tuces talasima svojim,
i pravim se da mi nije nista
a ustvari rusim se i sve dublje tonem u Tebe... 

srijeda, 18. srpnja 2012.

Grancica...


Na grani uveloj
slusao snijeg tisinu zimsku
kao san u snu...

Nekoc bi procvala
sa dolaskom mirisnog proljeca,
sada hudi
jer cvjetovi vise 
nju nece krasiti...

I pita grancica kapu bijelu,
sta su oblaci
nego isprika nebu,
sta je zivot
do bijeg od smrti...

Pa opet snjezi
novo ruho grancici se sprema,
tezina polomice nju i njenu krhku granu,
pasti tlu svakako mora
ali pozelje da jos malo raduje se zivotu...

Ehh draga moja
ajde dodji pod krosnju tu,
rukama toplim skini sa grancice pahulju bijelu
da ti ponovo dise,
da ti proljecem ozeleni,
kao onomad tebe i dragog cuva u sjeni
dok vam se lice od ljubavi rumeni...

ponedjeljak, 16. srpnja 2012.

Hajde mi nocas dodji u san...
Hoces li...Zelis li...
Ja cu te cekati na pragu svojih snova...
Radovacu se kada te ugledam...

I samo cu te privuci uz sebe i necu te pustati...
Trebas mi...bas mi trebas...
Dodji mi u snove...
Da te prosetam kroz parkove...
Da ti pokazem predivne vrtove,planine,brda potoke...
I sve je tako mirno i tiho...

Moji su snovi mirni...
Ako mi u snove dodjes,ja cu te snovima i voljeti...
Ali cu te tamo voljeti drugacije...
Tamo zvijezde nisu na nebu...
Nego su pored nas,ja sam ih odavno skinula za tebe...
I sada te cekaju...
Dodji mi...doji mi u snove...



..............................................................



I ovu noc 
samocom odise jastuk moj...
ja nemam te sad pored mene...
Iako bi oci moje,
trebale biti
pune bola,pune tuge...
ja ne zelim tugovati,ne sada...
Jer u mislima
sto tvojim se imenom zove
mjesto tugovanju nije
iako te nemam pored sebe...
kad o tebi mislim,
moje se srce smije.
Mirnu noc ti zelim duso moja
nek poljupci moji do tebe dodju
gdje god ti daleko bio
gdje god ti dragi
svoje osjecaje imo
Ja sretna sam
sto postojis
sto s tobom
ovaj zrak udisem
i sto imam kome pisati
ovo sto sada pisem.
Laku noc mjesece
pozdravi mi drago moje
i poruci mu da nekada svrati
bar na kratko
do ljubavi svoje.

petak, 13. srpnja 2012.

Sta znaci voljeti...


Nemoj plakati sto jesen stize
svaki cvijet zna kad' valja mrijeti,
zemlja se sprema da podje spiti
a oci cekaju novi pocetak
sred konca ljeta 
i tihog 
snu prepustenog zvizduka vjetra sa planine...

Uskoro ce suze prestati
sa njima i ruza uvenuti dusom zaljevana,
ostat' ce samo kamen
sred ledine svoje
samotno da prkosi cudi i vremenu...

Ja i Ti da li je sudjeno da budemo vjecno sami,
kamenje koje puca u sebi
suzama koje niko ne vidi,
da li je sudjeno da venes kao otrgnuta kamelija...

Miris zivotne ljepote zove
dok ti spavas,
a mene ce da prozdru
oni koji ne znaju sta je ljubav,
sta znaci voljeti...

Popucalo nebo snova


Za ono sutra koje zebnjom ceka u magli
crtam te  grafitom onog' juce,
stilom nesvacenog slikara koji gubi savrsentsvo
zbog jedne jedine boje koja nedostaje,
pa cuti...

I disem jer disati moram
dok rukama objasnjavam slova,
samo tako sad pricati mogu
o onom juce sto bi da preskoci danas
i porodi se cikom sutrasnje zore...

I pjevati bez glasa...ja moram,
jer kako drugacije ukrotiti tugu
koja vristi popucalim nebom snova...

utorak, 10. srpnja 2012.

Samo da si rekla volim te...


Evo ja sam kriv
ti ne reci rijec,
sjeti se ponekad
sta sam bio nekad' i sad...


Voljeh tvoje oci 
dok su lutale po meni,
voljeh tvoj osmijeh
koji bi zivot moj,
mila moja volio sam te
mozda te volim i sad'
ali to znati neces
jer ostajes sama...


Sreco...ljubavi...
bilo bi lakse da znam 
kako te ostavljem nekome
uz koga ce tvoji snovi da se ostvare,
ali boli
vjeruj ljubavi da strasno boli
sto te ostavljam da sanjas
a nikada ne poletis...


Ja sam kriv...ljubavi
sto volim
sto zelim,
ti nemoj voljeti vise,
sjeti se ponekad 
kako je moglo biti bolje...mnogo bolje...
samo da si pruzila ruke 
i rekla volim te...

Voljeti...


Nebo suncem przeno
place suze plodne,
al' suma vjetrom ranjena
lije lisce uvelo...

Zasto se zima uvukla
u moje ljeto
pa tijelom drhti 
cekajuci jesen kisa...

Ehh da smijem rijeci koristiti
kao otpalo lisce jeseni
kakvu bi lomacu stvorile pjesme moje...

Ali cutim 
pa se lomim
zasto da volim ono sto vise mene ne voli...

petak, 6. srpnja 2012.

.....

"Kada sanjam...
pusti me ...to je svijet moj...

Kada padam drzi me,
samo rijecima hrabri me...
nije potrebno vise,dovoljno je i malo,
samo misli mi podari...tek toliko da znam da ti je stalo...

Pusti me da se nadam,
 jer to je jedino od cega zivim...

Pusti me da placem,
 jer jedino tako sad mogu govoriti...

To su moje rijeci drugacije ne znam...
to je moje srce...
to sam ja...hrabra...
evo opet ti priznajem...
znas...osjecam te...i to previse"

Pretraga