Za nemire moje ti znati neces
kako izgubljenim snom
rezem komadic zapocetog jutra,
ispod sklopljenih kapaka ostade nedovrsena idila
i mrzim buditi se...
Ne ti znati neces
kako nesvjesno sladim zasladjenu kafu,
podgrijan rucak morske ribe za veceru imaju,
sve bitno zaboravljam
ostavljajuci tako vise prostora
misliti o tebi...tako nebitnoj...
Moje nemire nemoj da znas
koje u sebi nosim kroz popucalu javu,
i stidim se skinuti kaput
ispod kojeg krijem poderano jedro duse...
Cipele obrnuto obuvam,
majice naopako oblacim,
i svi idu naprijed
dok ja lagano koracam unazad
trazeci izgubljeni pocetak,
ne...ti ovo nemoj da znas...
