Nemoj plakati sto jesen stize
svaki cvijet zna kad' valja mrijeti,
zemlja se sprema da podje spiti
a oci cekaju novi pocetak
sred konca ljeta
i tihog
snu prepustenog zvizduka vjetra sa planine...
Uskoro ce suze prestati
sa njima i ruza uvenuti dusom zaljevana,
ostat' ce samo kamen
sred ledine svoje
samotno da prkosi cudi i vremenu...
Ja i Ti da li je sudjeno da budemo vjecno sami,
kamenje koje puca u sebi
suzama koje niko ne vidi,
da li je sudjeno da venes kao otrgnuta kamelija...
Miris zivotne ljepote zove
dok ti spavas,
a mene ce da prozdru
oni koji ne znaju sta je ljubav,
sta znaci voljeti...
Nema komentara:
Objavi komentar