ponedjeljak, 18. siječnja 2010.

Ponoc...

Ponoc i neko se nekoga sjeti...
praznike neko nekome zazeli,
i pozeli se sretan rodjendan
onim koji su u mislima
taj dan...

Ponoc dolazi san,
vec proslo sve...
ostaju puste zelje...
svi se sjete,
samo ne one duse
koje zelite da vas vole...

U ponoc ljubav traje tren,
a bol ostaje vjecno,
sliku vracati kasno je
kada kazaljke se poklope...

Dobro jutro noci,
laku noc danu,
teski su vasi drumovi
bez ljubavi
tesko je naci sredinu...

Godinama...

Godinama sam zelio
samo da budem voljen iskreno,
jedan topli mali dom bez icega
samo osmijeh da ceka na vratima...

Zena za sva vremena
zelio sam da bude to moja sudbina,
koliba mala u snijegu zatrpana
kamin,casa vina i ona... ljubav jedina...

Sada je u mojim ocima
samo tuga ostala,
niko nemoze da lijeci srce ranjeno
melema nema da bi me neko previo...

Ona nije htjela da letimo do naseg neba
a dusa moja drugog neba nema,
i ne nemojte plakati
svakom samo bol mogu donijeti,
zelim samo pjesmu napisati
o necemu za cim sam davno ceznuo
sad pute sve zatvaram svoje
da niko nikada me vise ne nadje
nicije rijeci vise nista mi neznace...








Pretraga