Svi mogu doci i proci samo ce jedan Andjel ostati,
svacije usne mogu ljubiti ali samo jedne ce boljeti,
za svaku bol hrabrost ces naci
za svaki put neku stazu ces pronaci
ali samo jedno nikada neces moci ubiti
svoj san...u njemu jedan Andjel zivi...
Mozes slagati svakoga,
mozes suze skriti u tami ih isplakati
mozes ruke necije uzeti,
usne poljubiti
mozes tijelo svoje bezgresno podariti,
mozes u zanosu ples odglumiti,
ali kada potones u san
koga ces tada sanjati,
koga ces u potaji da nevidi niko grliti
za kim ce suza jutrom na jastuku ostati
za koga ces krisom,
da nevidi niko,
svijecu upaliti?
Mozes sve,ali samo jedno ne
svoga sna se odreci
koji je bio isti,
moj i tvoj...
dva bica koja su zamrznuta bila
na nekim svojim planinama
i od nikoga svacena
gdje ljubav njihova pociva...
Ljudi su prolazni
lica njihova koja traju noc
ludog nekog zanosa sa vinom pomjesana,
sve prodje,
muzika utihne,
na kraju uzdah iz njedara se otme
ahhh gdje je sada moj Andjel
koga jutrom pokriva
cija ruka mu kosu crnu milovala...
da,daleko je tvoj Andjel
usamljen ledenom posteljom se pokriva
jutra je zamijenio nocima
u ocima suza blista
i poput nevinog djeteta vjeruje
da postoji negdje ljubav vjecna...
