Ti zar ne vidis da je vani hladno
da smo usamljeni
da starimo
zar ne osjecas ono sto osjecam ja?
Ti,stojim u snijegu bosih nogu
i dajem lazan osmijeh
svakom ko pogleda me
ti,zar to ne primjecujes?
zar ne osjecas me?
Ti,nemoj njima pomoci
da u meni spale
poslednje svjetlo.
Nemoj otici da se ne boris.
Ti,sto sjedis napolju sama
cekajuci da telefon pozvoni
od nekog ko te voli
zar ne znas da smo isti?
Mozes li me dotaci?
Ti,opet se boris protiv zida svoga
cekas nekog ko je vani
da te pozove,
zelis li me pozvati?
Ti,mozes li mi pomoci
da sklonim ovu stijenu sa sebe?
Otvori srce
vracam se kuci.
