petak, 2. listopada 2015.

Nedostajes...

Znas...
Zamolim noc da bude duza
i jutro polako svane,
duguju mi to,
vec godinama duguju.
Oci popucale od nadanja,
srce stegnuto od vriska,
dusa otisla,
znas...duguju mi san...

Mozda slutis...
kako te snenu pokrivam
da ne ozebes,
i tu jesen u bojama ljeta,
mozda bi mogla da me volis
barem malo...

Znas...
Svako potrosi zivot
na nebitne stvari,
ostanu sitnice
koje nebo vrijede
daj mi da budem ta sitnica
tebi mala
a meni vjecnost bi znacila...

Volim te...
Nemoj mi reci
ako suza sam krene
kada prazna ruka potrazi drugu
i kada tisina ti postane mila,
mozda tada svatis
...nedostajes...


subota, 4. srpnja 2015.

Laku noc voljena

Znam ovo necu reci nikome
osim Tebi,
znam samo Tebi mogu pokloniti
rijeci koje ostanu da sute.

Znas ima mak crveni
koji se rodi kao korov
i unisti cijelu ravnicu
a kriv nije sto bas ta sudbina njega htjela,
dok seljak tvrdom rukom
njega cupa ne sluti
da u tom jadu
taj korov je morao barem malo da cvjeta.

Ti nisi stvorena za ljubav
ti mislis da su svi ljudi isti
da zele isto
ne ljubavi moja
sitnice su te u kojima se uziva
laku noc voljena...

nedjelja, 10. svibnja 2015.

Crna nevjesta...

Ti koja imas tugu do koljena
bosa stopala ne osjetis vise od bola,
da li mozes jos jednom plesati
uz mene koji sam isti kao Ti...

Oci ti popucale od placa godinama
trazeci ljubav u beskraju nadanja,
znas li moja crna nevjesto
da u srcu mome postoji samo jedno mjesto
za Tebe koju sam vijekovima volio...

Uzmi me...vjekovima cekam tebe
u crno se zavio
rijetko kada se budio
ali ustajem iz vjecnog sna
zbog Tebe crna nevjesto...

Nasa bogomolja ce biti nebo
nas dom prekriven bijelim pahuljama
i svi nasi svatovi ce biti u crnom,
cekam te moja crna nevjesto
da me zaprosis kao sto
niti jedna zena musko prosila nije,
jer ja sam bez tebe
kao cvijet koji samo zna da uvene...

utorak, 28. travnja 2015.

Slavuj...

Povrijedili su me mnogi
ajde mila povrijedi i ti,
ostala si poslednja
zbog koje bi suzu pustio,
a pomislio sam neces nikada...

Sad sve ostaje samo vjetar i prasina
san do kojeg nikada stici necu,
umoran slavuj vise pjevati nece...

Imaju mora u kojima samo ljubav postoji
tamo ostajem da spavam
dok me neko ne pronadje.

nedjelja, 26. travnja 2015.

Ti...

Ti zar ne vidis da je vani hladno
da smo usamljeni
da starimo
zar ne osjecas ono sto osjecam ja?

Ti,stojim u snijegu bosih nogu
i dajem lazan osmijeh 
svakom ko pogleda me
ti,zar to ne primjecujes?
zar ne osjecas me?

Ti,nemoj njima pomoci
da u meni spale
poslednje svjetlo.

Nemoj otici da se ne boris.

Ti,sto sjedis napolju sama
cekajuci da telefon pozvoni
od nekog ko te voli
zar ne znas da smo isti?
Mozes li me dotaci?

Ti,opet se boris protiv zida svoga
cekas nekog ko je vani 
da te pozove,
zelis li me pozvati?

Ti,mozes li mi pomoci
da sklonim ovu stijenu sa sebe?
Otvori srce
vracam se kuci.

ponedjeljak, 20. travnja 2015.

Ostani...

Pusti me
da u srcu tvom nadjem luku,
neku zaboravljenu strast
i nevine usne djecaka
kada ljube po prvi put...

Uzmi me
kao jedini san dok ti bjezi jutrom
zaboravu ne predaj...

Dok ti kosa leluja na povjetarcu
samo jos pogledom mogu da je zamrsim
Samo me pusti
da jos malo te gledam
kao svoju...

Sutra te budem prepoznao
kroz sapat duse,
ne izgovorenom slovu
koje se slomilo u grlu...

Ostani...

srijeda, 8. travnja 2015.

Sutim...

Sutim,a zelim opisati 
milion zvijezda na kojim spavas,
ma nek te cuvaju mila moja
kad nemogu ja.

Ti tiho prilazis kao noc
i vladas snovima
pokusavam se oteti od tebe
a svaki korak me vodi
sve vise tebi.

Znas neke stvari traju vjecno
bas kao ljubav,
od nje nikada nisam znao pobjeci.

Dodir...

Zagrli me molim te, veceras ja se i sebe bojim
negdje mi dusa luta poljima od makova,
i sve tako crveno kao tvoja haljina
do koje stici necu nikada.

Vjetar se sakrio u krosnjama i ceka moj uzdah
a on suti,
bas kao da ne zeli vise udisati tu
prozirnu boju zraka,
hudim ko pile sakriveno u sebe
koje ceka da dodje tamnicar 
i odvede ga u neki bolji svijet.

Zagrli me mila,nocas me lome valovi
hridi mi paraju tijelo a ja ne osjetim,
samo me zagrli da se skupim uz tebe
i njezno mi poljubi kosu.

Sve moze proci
al samo jedno ostaje
dodir za kojim tijelo cezne

srijeda, 4. veljače 2015.

Ali ljubav...nikada

Oprosti mi,
zalutao sam,
dok trazila si sunce u mojoj tami.

Izgubljen dok oci gledase,
usamljen u moru ljudi,
oprosti,
spoznao nisam sta znaci ljubiti u tisini...

Oprosti za svaki moj grijeh 
sto zelio sam, 
a nikada ucinio.

Dusa se jadna ponadala kao pustinja kisi,
srce se stezalo u urlik copora vukova se pretvorilo,

gladan sam mila moja,

gladan ljubavi.

Oprosti ako te prestanem voljeti...

To nece biti juce,
niti sutra...
Biti ce to zauvijek.

I tada ces postati obicna zena,
koja ce u prolazu izazvati pozudu,
kao mnoge druge.

Ali ljubav mila...
nikada.

ponedjeljak, 2. veljače 2015.

Ruza ne mirisana

Tu u vrtu ruza
prosetah nosen mirisom sna,
tek ovlas rukom
dodirnuh latice mnogih,
ali ne bjese tako njezne
njihov miris ne osjetih,
ruke povukoh,
u strahu,
u zbunjenosti,
zasto te premile latice
moji dlanovi ne zele...

Toliko paznje i ljubavi
vrtlar stari je ulozio u njih,
tako divno izgledaju,
miris pustaju koji dusu plijeni
i tako isto,
zanosno,
ruke pruzaju...

A onda sred mirisa istog
u kutu vrta,
na osami bez ikoga,
u trnje zarasla,
listovima prekrivena,
od ruke vrtlara ostavljena,
ne mazena,
ne okopana,
divlja,
samoj sebi prepustena,
rasla,
cutala,
miris svoj ugasila,
cvijet davnina nije pustila,
i sva u leptirima razigranim rasla
njih u svojim laticama napajala,
ta ruza ne mirisana...

Pozeljeh samo nju iz vrta ubrati,
a vrtlar me za ruku vracao,
ne strance,
ne prilazi njoj,
vidis koliko predivnih ruza
moj vrt ima,
pa svaka je na svoj nacin jedinstvena
zasto bas nju da uberes,
pa niti trnje,
niti lisce,
niti travu oko nje neda mi okopati,
divlja je strance,
njene latice ne mirisu,
njene boje se u oblacima skrivaju,
nju vjeruj mi tvoje ruke ne zele da imaju...

Ne,
njegove rijeci nisu dopirale do moje duse,
usne su ostale nijeme,
oci ukocene
prema tom kutu obraslom gledale,
trazile neki put
izmedju trnja i uvelog lisca
samo da tu ruzu ugledaju...

Pomisao u casu me obuze,
zasto se skriva ta ljepota njena,
zasto je usamljena,
nedokuciva,
zasto kada je toliko preljepa...

Noge izdrzati nisu mogle,
glas razuma i vrtlara nije dopirao
do njih,
same su krenule put trnja i glogova,
rukama golim i stopalima bosim
razgrtah put
samo da vidim te latice srece,
culima udahnem njen prekrasan miris...

I vrtlaru starom tad dah stade
vidjevsi sliku nestvarnu,
kako krocim u tu obraslu divljinu
i moje noge i ruke ostase ne ranjene
ruzine bodlje povijase se
ne zeleci povrijediti me,
uvele lisce
postade zeleno,
i oci ugledase ono sto su dugo trazile,
blistava poput kisne rose na suncu,
u tisini tame,
povijena ka tlu,
rasla je ta crna ruza...

Kao da se stidjela svoje ljepote,
kao da se stidjela mirisati,
kao da se bojala
koliko mirisati moze...

U zanosu srece te
uspjeh samo vrtlaru reci rijeci ove,
"starce,
samo ovu ruzu zelim iz tvog vrta ubrati,
samo nju ponijeti,
samo nju milovati,
samo ovu crnu ruzu
starce moj,
zelim zauvijek na srce staviti
i samo nju vjecno usnama ljubiti"...

subota, 31. siječnja 2015.

Jos samo Tebi dugujem...ljubav

Nemoj mojom stranom ulice
ma nemoj andjelu
previse gresnih je
tu na ovom putu,
okreni glavu kao stotinu puta
nije lice moje
rodjeno da voli tebe
samo se okreni
na par koraka
ona seta uz njega
i skriva ruke i prsten od zlata...

Gledaj andjele kako ljubomorno te gleda
nije to cijena moja
ma cak me vredja,
ali jedno znaj
prici ce ti i odmah reci
ostavi on je moj...

Andjele ajde spasi me
ti sto sad nas daljine dijele
ovo srce umorno rado bi se predalo nekome...

Andjele moj
nisu me pustili
da poletim,
jos samo tebi dugujem...
ljubav...

Spasiti od Tebe...

Niko me nije moga spasiti od tebe,
i ovo nebo u rusevini sto stoji
glas pustilo nije...

Strancu je obicno doci u tudju zemlju
jer od svoje bjezi,
i nikada ne trazi nesto svoje
kao  zelju koja me tjera gledati u tebe...

Zelio sam nekoga poput tebe
a bojao se,
znao sam to ce biti 
jace od mene,
zelio nekoga poput tebe
imati...a ne izgubiti...

Znao sam,
saputali su svi
ova ljubav ce slomiti tvoje srce
ajde jedina
reci mi da su pogrijesili...
a nisam zelio da se zaljubim...u tebe.

subota, 24. siječnja 2015.

Ruza u snijegu...




Ruza u snijegu i led na propupalom crnom cvijetu,
rodjena u inat svima,
laznim prijateljima,
dusmanima,
ne voljenim ljubavima...
okovi u srcu vjecno stoje od usamljenosti
u tom bijelom svijetu...

Suza tisine gorka,
stoji na zelenim listovima,
zaledjena...ne isplakana,
sama...
gorda...
iz nicega porasla
na svaku bol navikla...
prezivjela...
ostala,
jedna i jedina...
ta ruza snijegom okovana...

Listovi njeni ne vidjese sunce,
korijen njen ne bi zaliven suzom istine,
latice njene ne dodirnuse ruke tople,
i nikada osjetila nije... 
sapat duse...
usne vatrene,
koje kazu samo rijeci dvije...
Volim Te...

Tuga u srcu skrivena,
bol u dusi nikom ne ispricana,
i san zakopan u dubini njenog pupoljka...
mozda dodje netko...
da je grli,
da je ne kida,
da je ne lomi,
da nju voli...onakvu kakva i postoji,
da je ljubi i vjecni snijeg sa nje,
usnama otopi...

Nadala se snjezna ruza
ljubavi nad ljubavima,
ali samo jedno nije znala
ljubav boli...vise od vjecnog leda...
i samo prava ulazi tiho u srce...
ostaje...
zivi...
place...
i ljubav za ljubav nikada ne moli...
ona se jednostavno...
prosto...
istinski...
ona se...
samo voli...

Ajde mila reci mi...

Mislis li da meneko razumije u ovom svijetu
,rijetko ko mila moja...
ti si bila tu vrlo blizu da nas spojis,
dvoje izgubljenih koji se boje svakoga...

Uvijek sam te se bojao,
ja koji se niti smrti ne bojim,
i reci mi kako da sam sretan kada jedine srece se bojao?

Milion puta zelio da si tu
a nema te,
milion drhtaja cuvao
 i nemam te da dam,
milion toplih usana zamrzao,
jer topline tvoje nema,
kako da se borim protiv toga,
ajde mila moja reci mi?

Koliko puta sam uzdahnuo
 cak i dijete bi uvenulo cekajuci da te udahnem,
koliko noci te sanjao
cak i noc je zeljela postati kraca
da me probudi,da prestanem...

Ajde mila moja reci mi
da li si nekada plakala za mnom...
Da li te suza probudila
i jutro ti otpocelo sa mnom u mislima

Ajde mila reci...da li si me voljela

četvrtak, 22. siječnja 2015.

Zarobljena...

Zarobljena od prvog dana
zivot ti postao pustinja
oaza pocetka kraja brzo je presulia,
i zivis zivot po navici
tu na litici 
koju nikome ne pricas...

Sve si promijenila ulice gradove
al' ljubav ostaje,
zarobljena u dusi 
zarobljena u tijelu tvom
zar mislis ostati zarobljena vijek vijekova...

Hej zarobljena
da si na tren moje misli citala
svaki dodir bi uzvratila
svaku suzu bi sa mnom plakala,
hej zarobljena da si samo trag na kozi pratila
bilo bi divno
mi tako sami od rodjenja...

nedjelja, 18. siječnja 2015.

Nista vise nece vratiti sjaj tame
prvi povjetarac u kosi dok kisa rominja,
promrzle usne koje ljubiti zele
dok oci krisom traze tu Vilu...

Bosa stopala sred snijega ne znace nista
niti ovo tijelo sto drhti
ne znajuci vise za topli dodir
otvrdlo od leda koji se koti
na kozi od pamuka,
sve je tako tuzno
kada se prestane da voli...

Gdje okrenuti brod pocijepanih jedra
kada sunce je otislo,
sve je tuzno kada zora nema cik osmijeha...

Suton ce trajati vjecnost
kada se prestane ocekivati,
ostaje sve...
samo prasina...
i biti ce zao
kada postanemo stari
sto nismo voljeli
kada smo usnama mogli...

petak, 16. siječnja 2015.

Tama...

Bojim se stvoriti neko drugo cudo
bojim se redati zgrade u nebo,
jer odavno vec sam prosao
ulicom magle u noci...

Zato pusti me da ti se nadam
kad pomrcina sunce sklanja
pusti me da te volim 
kad uzdah ostane poslednja zelja,
pusti me da lutam
pusti da sanjam
jer ti nisi bila tu
da me zagrlis,
mozda neke druge oci
znaju voljeti...

Ajde poljubi me za laku noc
sutra je novi dan,
magla osjecam dolazi buditi jutro
sa njom cu nestati,
nas dvoje
zivi smo samo dok je tama...

subota, 10. siječnja 2015.

Ostani...

Sve je tvoje tu
mogla bi ostati
i dan sto dolazi
mirise na ostani...

Mogli bi trajati u dvoje
ako se tvoje oci sklope
i iz njih krenu suze,
tesko je vjerovati u zauvijek
ali pokusati
sa tobom vrijedi...

Nisu me mila odnijeli vjetrovi
niti se budio u tudjoj postelji,
jucer sam sanjao danas
a sutra cu sanjati jucer
i tako godinama
zakasnio na ljubav od jucer,
molim te ostani do sutra...

Skini taj kaput zime sa sebe
vec dolazi proljece,
mogla bi ostati
to neces cuti
ali pogledaj mi oci...
ostani...

Pretraga