jer sto vise branim sve vise te gubim
negdje snovi jos postoje
usamljeni za mene
previse veliki za tebe,
jer siromasna navikla biti si...
Sad odlazim dok sve u meni place
neke tuge se nikada ne izlijece
ostajes vjecno moja zabluda
koju sam naivno volio
sledeci put bude drugacije
ali od tebe izlijeciti se necu nikako
Ako jos jedno mogu zabraniti
to je nemoj plakati
sutra cu biti dobar ali veceras
pusti da cupamo kose
jedno drugom
kao sto smo navikli,
sutra je hladna postelja
za nas oboje,
mi smo birali kraj
i kome reci da si jedina...
