Zelio bih navuci zavjese,
popaliti svijece,
pustiti neke lagane pjesme
i prespavati ...
zivot...
Ova moja duboka rijeka,
i ova moja zalosna vrba,
vjecno su bile same
tek od nekog prolaznika milovane
ali od ljubavi
ostase gladne i sirote...
I neka bude mrak u mojim ocima
sto zeljese gledati sunce,
i neka bude paucina na usnama
sto zeljese ljubiti snove,
i neka se pohvata led na rukama
sto zeljese toplo milovati kose...
Zabranjeno bi srcu da voli,
zabranjeno tijelu da drhti,
zabranila si nam moja ljubavi
da budemo sretni...