Dolazi jesen...

Osjecam jesen dolazi,

jesen mojih noci,

jesen u vjetru,

koji povija zelene grane jablana...

Jesen dolazi,

a moja Vila je daleko...

Strepnja ovlada srcem,

i uz pobjedonosni klic

krenu prema najudaljenijim

dijelovima moje duse...

Rusi me jesen,

rusi me strepnja,

a moja Vila je daleko...

Ko ce u hladnim nocima

ove ruke ozeble

priviti na tople grudi...

Ko da toplim usnama

skine mraz sa mojih obrva...

Ko da vrelim suzama

umije moje zaspale...

Ko,kada moja Vila nije tu...

I miris je nestao,

nema vise opojnog cvijeca,

ptice nemaju onaj sretan ton,

sve je zamrlo sa prvim vjetrom

sto sa planine vuce...kisu

On dolazi uvijek na vrijeme

i uvijek zna u cija srce ce uci,

na cije pragove duse ce stati,

a meni nikada teze nije bilo

jer

moja Vila nije tu...

I ko sada da u srce unese toplinu,

ko peskirom da mi brise kosu,

pomiluje moje okupano lice,

ko da me vrati u zivot,

kada

moja Vila je daleko...

Tjeskoba se vec uvukla u ovo tijelo

trese ga,

dok osusene usne

vec ispucale od milion suza

ne nalaze put do drugih

koje bi ih vratile u zivot

jer

moja Vila je daleko...

Dolazi jesen...tuge

a ja bih da ljubim,

vozovo ponovo pokrenem,

tebi da dodjem 

da te se nagledam

dok mi klizis bajnim licem 

izmedju dlanova

ali...

moje Vile nema...