Necu ti reci za jucerasnje izgubljeno proljece
koje nastojim pronaci u popucaloj
povrsini mora,
u stvarnoj idili tisine
pokoji val pokvari sliku sutrasnjice
o kojoj Ti zelim pricati...
Kada bi bila moja pokusao bih udahnuti tvoj osmijeh zauvijek,
brsljan koji te gusi golim rukama pokidao,
kada bi bila moja pustio bih da dises
da letis,
pustio bih te da budes slobodna...
Ti boginjo moja,
znas li koliko bi bili sretni kada bi usne se dotakle...
to pricam vjetru koji sapuce "ipak nju nemas",
to pricam moru koje talasima pise po pijesku
"nikada nju imati neces",
to sutim u srcu
koje jedino sutnjom odgovara
valjda pusta da se nadam...
