Pojavio si se nezvan u zivot moj,
ne nisam te zvala,
mozda sam o nekom takvom mastala
da mi cita sa usana
ono sto se bojim reci,
da osjeti kako u meni sve drhti
dok lednim lice pravim,
i napokon da sanja moj san,
ne nisi smio doci takav...
ili ako si vec tu
daj mi priliku da te malo lazem,
da pomislim kako drzim kontrolu,
nemoj ovako,
nemoj toliko,
znati koliko sam slaba na Tebe,
moje sanjivo oko...
Pa zasto si dosao bas Ti,
jedino Ti se nisi smio pojaviti,
znas...
bila bi sretna dok bi se sa drugim igrala,
puna svoga samopouzdanja,
o sebi nisam nikome pricala,
sta zelim,
gdje mi dusa spava,
u kojem svijetu zivim,
ne nisam imala potrebu reci,
nekome koga nisam voljela...
a onda si dosao Ti...
Uz tebe zivot mi se cini san,
sve je tako jednostavno,
nasmijeseno i toliko bezbolno,
osjecam da ne trebam pricati,
jer bi te slusala vjecnost
kada govoris ono sto zelim cuti,
uz tebe sam klinka
puna svoga puberteta,
uz tebe sam zena,
ma uz tebe sam sve
i toliko se bojim
da ne izgubim Te...
Ne nisi smio doci samo Ti,
vec sam pomislila da te nikada necu pronaci,
i sta sada da uradim sa tobom,
dosao si,
postojis,
i ne smijem ti reci
koliko sve u meni boli,
koliko te srce voli,
nesmijem ti reci
jer bojim se da ces otici,
a tada bih ti oko moje sanjivo
ja mogla umrijeti...
Zasto si dosao bas Ti...
ali kada si vec tu moj snu,
ne idi...molim te ostani,
jer ja drugi san ne zelim,
i drugog covjeka ne mogu da volim...
Tebe bi slusala...cutala...ljubila,
i uz tebe...ostarila...
