srijeda, 29. veljače 2012.

Nema vise drage moje...


Nema vise drage moje
otisla je kao jutarnja rosa
koja umi divan poljski cvijet
i isceznu sa prvom zrakom sunca...

Moje drage vise nema
pusta osta koliba stara,
i njen kamin prepun pepela
koji je vatrom gorio nekada do neba...

Vise drage nema moje
a znao sam biti samo njen,
predadoh joj dusu kao list vjetru,
kao suza obrazu,
kao oblak nebu...

Moja draga znala je biti moja
a sada je nema vise,
dok usamljena u tisini suze brise
upitah sebe samo jedno
da li se sjeca kada smo zeljeli plakati zajedno...

Nema vise drage moje
koga voljeti poslije nje,
sa kim sanjati ljubavne sne,
kada moje sunce...otislo je...

nedjelja, 26. veljače 2012.

Zedne usne...

Bojim se tvojih usana,
tvoga pogleda,
sto vatru bude
mojim zaspalim grudima...

Bojim se za tvoje juce,
za tvoje sada,
sto mijesas kao vino
koje me opija
i znam da sam tvoj tek sutra...

Bojim se tvog mjeseca,
tvog sunca,
sto tako brzo mijenjas
moju tamnu sobu
u svjetlom okupanu idilu...

Bojim se tvojih dodira
koji njezno prelaze preko moga tijela,
da ne odu,
da ne prestanu,
da te imam kao bajku vjecnu...

Bojim se voljeti tebe
koja places nase snove,
koja zivis za ljubavi smrtne,
koja nijemo cutis ljubav...

Bojim se...

ali mnogo manje od tebe,
jer moje usne zedne
naglas mogu reci volim te...

četvrtak, 23. veljače 2012.

Budi zena...

Ljudi su zli
ti nemoj biti takva,
ti nisi jedna od njih,
ti mozes,
ti znas,
ti zelis voljeti...

Tvoje srce nije kamen,
tvoja zjenica nije zgasla,
tvoja dusa nije pustinja,
ti mozes, 
ti se ne bojis,
ti zelis,
probuditi zenu koja u tebi spava...

Zivot bez ljubavi nije zivot
kojeg si privremeno dale nekome,
tvoje usne nisu rodjene 
da cekaju kao milodar poljupce,
tvoje tijelo je vatra i cezne
da se u necijim njeznim rukama probudi,
ajde ustani Ti
pa voli,
pa se pusti,
nemoj vise biti papiga zarobljena,
zena od morala,
domacica usamljena,
djevojka cedna,
jer ti si zena ljubavi gladna,
boginja koja samotnim snom hoda
ti si sve sto moje grudi zele...

Cija si,u ljubavi...

Nikada necu znati ko si ti
cija si kada moja nisi,
koga ljubis,
sa kime spavas,
kome vrata otvaras
dok mene nema...

Nikada znati necu
zasto places nocu,
on te budi dok buncas
dok ga kroz snove sa mnom varas...

Ja ne znam ko si ti,
tako malo smo zajedno bili,
tako malo ljubavi zajedno zivjeli,
sve jedno drugom dali
i plakali,
tako gordo plakali
kada smo ruke pustili,
ja podjoh nikome
a ti u ruke njegove ledene...

Ne zelim znati ko si ti,
ime tvoje nista neznaci,
koliko si imala,
cija si bila,
nista ne zelim znati moja mila,
samo me voli
kada jorgovani dolaze,
jer ljubavi tuzno je,
sve tako bez nas
tuzno je...

Cija si
zar je bitno cija si...
ko si
zar je bitno ko si...
jedino sto vrijedi
su rijeci 
volis li me ljubavi...

nedjelja, 19. veljače 2012.

Doslo je vrijeme mila moja...

Dosle su vrane da pitaju
zasto srce ostavih na pruzi toj
koja vodi do tebe,
a ja cutim
sa suzom se borim
zar da priznam
samog sebe izdam
glas pustim i izustim
kako sam samo tvoj...

Dosli su ti dani
kada ulicni sviraci
dok prolazim
sa pjesmom utihnu
pogled dignu
isprate skitnicu bez doma
koji luta bez cilja
sa jednom zenom koju cuva u ocima...

Doslo je vrijeme mila
da kazem ono sto dusa skriva
ti si moja prva i poslednja
ljubav nebom zabranjena
zena jorgovanom mirisna
tuga i sreca suzom ispisana...

subota, 18. veljače 2012.

Do umiranja...

Vjetar zivota ore brazde
po umornom licu tuge,
ali ja te cuvam pod kozom
grijem...
nedam nikom....

Sunce izlazi
najavljuje kraj mojim nocnim bitkama
branio sam te kroz snove
a jutrom me zuljas u ocima...

I pitam te
kakve to nokte imas
da ovo srce malo grebes...

Molim te
budi njezna mila moja
jer ja ti vec dugo nikoga nemam
i nisam navikao
biti voljen....

Vjetar sam izgubio,
san je jutrom nestao,
Ti ko po navici dolazis i odlazis
ali veceras po prvi put kazem ostani
ostani zbog suza
mene i tebe dva baksuza
koji se vole od rodjenja
a moraju da sute do umiranja...

subota, 11. veljače 2012.

Koraci tisine...

Oprosti mi
sto brsljan oko srca vezes,
sto tugom kafu sladis...

Oprosti mi
sto sjenka samoce uz tebe seta,
sto u tebi srecne zene nema...

Oprosti mi
sto pusta zemjica si postala,
sto tvojim nebom nema vise ptica...

Oprosti mi
sto mirisnu ruzu ledom okivas
sto tijelo dajes a usne grizeci bolom sakrivas...

Oprosti...
Ne krivi me
sto sam postao sjena od kada tebe nema
i sto suze za mnom places
a moje ne cujes...

srijeda, 1. veljače 2012.

Znam...

Znam 
eto vec navikao sam
voljeti
biti niciji
tijelo poklanjati samo po kazni...

Znam
suza mi sestra
a koga drugog zvati
kada samo ona ostaje vjerna...

Znam
ti ces otici
kao sto odlazis iz sna godinama
a ja cekam i cekajuci starim
osmjeh nudim
osmjehom cutim
i trudim se da sakrijem
zasto sam niciji...

Znam
kako cutis zavejana zivotom
trgajuci grancicu po grancicu mladosti,
i bolis samu sebe
a ja cekam 
da bolimo zajedno oboje...

Pretraga