nedjelja, 26. prosinca 2010.

Trazim Te...da volim Te...

Izrezbarih ti ime na srcu
i ukrasih ga lovorom nade,
da te ljubiti mogu
kada nicije oci to ne vide...

Opjevah ti oci u svakoj pjesmi
kako plove nebom vedrim,
usamljen u svojoj tisini
cutim i skrivam koga ljubim...

Zadrhtah u tijelu sinoc
pri pomisli na tvoje dlanove njezne,
sjenu tvoju sam ljubio
i zelio,
tako silno sam zelio,
tvoje usne od meda sladje...

Dan novi a ja te trazim
kroz pjesmu,
u srcu,
pored mene kao sjenu,
da prosetas poljem duge
osjetis ljubavne mirise,
trazim te...da volim te...
onako kako nitko do sada
volio te nije...

utorak, 21. prosinca 2010.

Poljubac u tami...

Ooo,ti srce ludo...cuti,
ne odaj me,
ne budi se,
ne drhti,
miruj pri pomisli
na njene duge kose...

U snove se uvlaci
poput lopova,
pred ocima njena sjena,
vuku me do dna
ta dva oka njena...
ahh,ti srce moje 
budi jace od mene,
umiri me,
nedaj me,
jer ja sam slab
kada me tisinom miluje...

Ehh,kada bih mogao je poljubiti
bez straha da to netko ne vidi,
kada bih je mogao skriti
u djep da mi pod dlanom spi,
ehh,ti moje srce...
uzalud je tebi braniti
zelju za voljeti...

nedjelja, 19. prosinca 2010.

Voda sa tvoga dlana...



Ako zalutam u moru tuge
bez kompasa
kako doci do mirne luke,
povedi me tada
budi moje sunce...

Ovi strahovi sto se u meni mnoze
nisu nista drugo 
do iscekivanje netaknute srece,
koja ima tvoje ime...

I nemoj me pratiti kada krenem ka dnu
beskonacnog sivila morskog okeana,
nije ti mjesto u tmini beznadja,
ostani na povrsini
i budi moja jedina nada
zbog koje zelim izroniti
na svjetlost dana...

A kada ti dodjem
ljubi me bez rijeci,
iz mojih ociju sve ces procitati,
jer samo zbog tebe ja bih pobjegao sa dna
i postao ne zasticena ribica
koja zeli piti ljubavnu vodu
sa tvojih dlanova...

subota, 18. prosinca 2010.

Imam tajnu...

Imam jednu tajnu koju cuvam,
tisinom mjeseceve sjene
ispisem joj rijeci...

I gajim je kao ruzu skrivenu
potajnom zeljom sna
zalijem njenu ljepotu...

Skrivam tu tajnu od tebe
kao dijete najmilije igracke,
i bojim se izgovoriti
te od pamuka mekse rijeci...

Ipak srce nije kamen,
u oku nije stud,
usne sapucu same
volim Te...
pa neka bude sta bude...

srijeda, 15. prosinca 2010.

Cutim...a volim...

Cuti...ljubavi...
samo cuti,
pusti tisinu da isprica tajnu,
ocima da ubijemo tugu
i isplacemo dusu u ovom trenu...

Jer cutim i ja,
nemogu reci koliko 
mi se spava...uz tebe,
i slagat cu ako kazem da sam poput djeteta
da cu spavati miran i necu se vrtiti,
lazem...
zato bolje da cutim...

Cutim zbog juce
koje bi davno nekada,
cutim zbog sutra 
koje ce biti zauvijek,
cutim zbog snijega od pamuka,
zbog ljubavne tisine usamljenog jastuka,
cutim...zbog svih...
cutim zbog nas...

Cutim...
jer te volim...

nedjelja, 12. prosinca 2010.

Vrata duse moje...



Odjenut cu ruho na golo tijelo
satkano od zvjezdanog neba,
sirovom ceznjom da odise
i strascu neka treperi taj kaput snova,
tako se bolje vidi
koliko sam gladan tvojih uzdaha...

Biti cu grijesnik koji krade
potajno med sa tvojih usana,
ikona mala i nepomicna
na vrhu tvoje jelke
koja te prati kao sjena
u noci kada se ljubav poklanja...

Otvorit cu vrata moje duse
da udjes u nju bez kucanja i stida,
ali jedno samo moras znati
kada udjes vrata cu zatvoriti,
ostajes u meni zivjeti
za vjeke vjekova...

petak, 10. prosinca 2010.

Svijece i Ruze...

  Jedna ,
druga,
treca, 
svijecu za svijecom palim
     neka gore kao sto ja u grudima gorim,
  jedna ,
druga,
treca 
ruzu za ruzom stavljam
   bijela,crvena,roza,
sve tri opijaju,
     i sve tri su ljubavi boje,
        cista,
      pozuda,
      let snovima
           tako im citam ove mirise
  koje zanose
    kao oci tvoje...

      Enigma i moc tisine,
            dok cekam da mi pokucas na vrata,
           cekam da otvorim i najljepsa ruza udje
              svojim mirisom tijela i kose
            rascvjeta ove usnule zelje moje
            koje se vec bude na pomisao
              ljubiti njezno usne tvoje...

           Vrijeme kao da stoji 
         i zelim ga gurati,
             pokusati sto prije do tebe doci,
          neznam dali ovo pozuda iz mene govori
        ili jednostavno stane u samo tri rijeci
                   ZELIM TE VOLJETI....
          I VOLJETI
                  I VOLJETI 
                 I ZAUVIJEK VOLJETI.....

četvrtak, 9. prosinca 2010.

Mi se nismo voljeli...

Mi se nikada nismo voljeli
samo smo drhtali 
kada bi jedno drugo vidjeli...

I ne mi nismo plakali
kao sto to rade zaljubljeni,
mi smo jecali sami u postelji
kada to nitko drugi ne vidi...

I nismo mi krili ljubav nasu
samo smo cutali pred svima,
cije su to usne zakljucane
u nasim grudima...

Stvarno...mi se nismo voljeli
samo smo zeljeli
umrijeti zajedno...ljubeci se...

Ostaj mi zbogom...



Ostaj mi zbogom mila moja
a bila si jedina ruza
u mojim vrelim grudima...

Ostajte zbogom livade rosne
u kojima sam ostavljao
ljubavne tragove,
da me lakse pronadju
njene stope bose...

Ostaj mi zbogom planino tiha
samo ti si znala 
koliko suza je kanulo
na izvor tvog malog potoka...

Ostaj mi zbogom stara kolibo
i tvoj kamin koji je gorio,
postani ruglo pod nebeskom kapom
koja odise samo pepelom...

Ostaj mi zbogom moj snu
jer ja te usnih jednom...davno,
a sada moram bez tebe 
usamljen koracati nicijim drumom...

Ostaj mi zbogom moje nebo
oprosti sto pozeljeh sam malo...
voljeti...
i biti voljen...vjecno...


srijeda, 8. prosinca 2010.

Sve sto je Tvoje...



Tvoje oci, 
tako tiho plivaju u meni,
nemir vlada ovim venama 
kada njih nema...

Tvoja sjena voljena
moj je spokoj,
ona prati ova 
izgubljena lutanja,
a dusa sanja 
kako me grlis i sapuces
"ljubav moj si zivot,
moj si do vjecnosti"...

Tvoje usne od meda sladje
ljubim nocima kroz snove,
dok jastuk samo pamti moje suze
koje sam ostavio pred jutro
u zelji da san od mene ne ode...

I znaj ne trebam ja od zivota nista,
samo Tebe...
da me volis moja jedina...

utorak, 7. prosinca 2010.

Moja ljubav...

Moja ljubav nije kao druge
koje cvjetaju dok se bude...

Moja ljubav ne slici na prosle
niti ima lice sadasnje,
ona je jednostavno uvijek uz mene...

Moja ljubav nije lijepa
i ne zelim da bude,
svakako ljepota prodje...

Moja ljubav nezna voljeti
ali suzama uci
i zna samo jedno da srce boli
kada se voli...

Moja ljubav je dusa moja
jedina koja sanja
kako se sunce srece radja
u zagrljaju 
tu na mojim rukama...

Moja ljubav je jorgovan mirisni,
pupoljak ne procvjetani,
leptir u snu zarobljeni,
ptica zeljna leta,
nebo okupano od sunca...
to je moja ljubav
jedna i jedina...
moja ruza prepuna mirisa...

ponedjeljak, 6. prosinca 2010.

Ne trazi me u rijecima...

Nemoj me traziti u rijecima
niti u volim Te napisanim slovima,
i ne vjeruj da te silno trazim
nocima u svojim snovima...

Ali ipak kada mjesec bude pun
svojom svjetlom noci obasja zbun,
tamo u kutu tvoga vrta
cekat cu Te ispod mirisnog jorgovana...

Da na moje grudi priljubis tijelo
koje te sve ove godine osta pusto,
osjetis li kako od zelje drhtim
usnama da usne ljubim...

Vidjet ces tada da ne trebas pitati vise
sta je to ljubav i zasto se place,
jer ona samo kao buktinja gori
ne pita koliko je srce jako
i ne mari ljubavi koliko neba nas dijeli...

Zato ne trazi me u rijecima Volim te
dodji pod jorgovan da zagrlim te,
osjetit ces koliko zelim te...


nedjelja, 5. prosinca 2010.

.....

"JA NEKAD POMISLIM STA DA NAS NEMA 
NEZNAM JA MISLIM DA BI SVE UMRLO U NAMA 
DA BI LUTALI PRAZNE DUSE KROZ OVAJ SVIJET 

JA NEMOGU BEZ TEBE 
NEMOGU TOLIKO TE VOLIM 
DA NEMOGU DA ZAMISLIM DA TE NEMA 

JE DA JE BILO DA ME NEMA 
ALI NI TAD TE NISAM NI MANJE VOLILA 
NI MANJE MISLILA 
NAPROTIV PATILA SAM ZA TOBOM A BOJALA TI SE JAVITI
 
VOLIM TE MOJ ANDJELU 
JA NEZNAM 
NEMOGU VISE NI DA NADJEM PRAVU RIJEC 
DA TI KAZEM KOLIKO MI ZNACIS 
ALI JA MISLIM DA JE VOLIM TE 
DOVOLJNO I DA ONE SVE KAZU" 

Nemoj plakati...

Ne placi,
jer osjecam da u sobi
tiho svira Enigma
priguseno svjetlo,
par svijeca upaljenih
i miris lavande u zraku,
tvoj stan...tvoja divota,
toplina...ne placi...

Ne,nemoj plakati,
sto ne mogu carape na podu ostaviti
znam...rekla si mrzis razbacane stvari,
volis spavati dugo i rascupana ustati,
volis Colu iz flase popiti,
znas draga si mi takva,
ali ne ljuti se
ako zaboravim carape odloziti
to je zato sto zelim te ljutitu vidjeti...
ne...nemoj plakati...

Dugo smo planirali nas sastanak
da on bude kao iz bajke,
neka klupa dok citas knjigu
i ja kroz izmaglicu dolazim,
ili tek neka koliba osmaljena
njena terasa drvena,
tvoje auto...pogled...strah,
drhtavo trazis kljuc
dok zelis opet pobjeci
a onda moja ruka na tvome ramenu
rijeci "gdje ides voljena"...
ne...nemoj plakati...

Ne placi za snom
ne placi za mnom,
jer ja cu ti doci,
pod tvoj krov leci
i jutrom samo jedno te pitati
"zelis li da idem ljubavi"?

Srno...ponovljena pjesma



Eto Srno!
pred tvojim ledenim zamkom stojim
uz jorgovan mirisni
ja ti dane brojim
cekajuci da vrata otvoris...

Vidi Srno!
kako mi sijede saraju kosu crnu
na licu primjetim po koju boru,
al u dusi djecak sam naivni
koji ne zeli se probuditi,
koji bi zelio vjecno,
zauvijek,
voljeti...

Ne Srno!
nemoj me pustiti medju ledene zidove svoje
jer otopit cu u njima srce tvoje,
donjet cu ceznju i nemire,
pustinjske vjetrove zazvati,
tvoje oci suzama natopiti...

Eh moja Srno!
znas li da ljubav trazi zrtve
i ja sam ti vec odavno postao njen plijen,
pomirio se sa svim
prestao se otimati,
i davno sam sebi priznao
da u mome srcu stanujes samo Ti...

A ti Srno!
nemoj vrata otvarati
pusti da latice jorgovana po meni popadaju,
moje lice i kosu dugu prekriju,
pusti da ti ostarim cekajuci
umrem na zelenoj ledini
mirisan,
usamljen,
mozda tada izadjes
u narucje svoje me uzmes.
i kazes ...
volim te jedino moje...

subota, 4. prosinca 2010.

Ubila me ljubav...

Zelja mi osta na usnama
nikada ne izgovorena
usutkah je suzom u grlu
ljubavnog poraza...

Povlacim postelju bola
preko lica svoga,
tu negdje s kraja noci
nadomak jutra,
neka nitko ne vidi
kako se radjam u tuzi...

Stid me sto izgubih vjeru
u ljubav i srecu...
a mogao sam voljeti,
mogao sam leptir biti,
mogao sam letjeti,
ali krila mi slomili
vjetrovi ledeni...

I istopit cu dusu
u kristalnu casu
da predam prosjaku,
neka je vrijeme pretvori u pepeo
i zimska mecava razbaca
na cetiri strane svijeta,
u grudi moje
neka ne dodje...srce Andjela...

Ubila me ljubav...
sam sebi kriv sam
sto voljeti samo znam...


petak, 3. prosinca 2010.

Vila...

Sa pahuljom bijelom
koja se topi u oku mom,
zelio bih se odmoriti
od samog sebe
i zaspati pored tebe...

U bezbriznom snu
da mi leluja kosa tvoja
izmedju dlanova,
dah zaboravljene topline
osjetiti na vratu,
i voljeti te...
kao zenu...

Zaboravio sam vec
kako izgleda strast
koju je rijec znala
dovesti do pozude bez kraja,
osta mi slika pred ocima
da je volim svakim danom iznova...

I sta mi vrijedi ovaj snijeg
koji sara okna prozora,
sta vrijedi ova bijela idila
kojoj sam uvijek se radovao
poput djeteta,
sta vrijedi
kada nemam to sa kim podijeliti,
nemam tvoju kosu
da je na grudi privijem,
nemam tebe...
sa tobom nema niti mene...

A pozeljeh te nocas...voljeti,
pozeljeh nocas umrijeti...u tebi,
pozeljeh te kao zenu,
kao vilu,
kao ljubav moju jedinu...
vjecnu...


Upoznah te...

Upoznah te kao bosonogu seljancicu
zeljnu ljubavi u izgubljenom snu,
drhtala si kao breza
na rijeci da mozes biti vjecno voljena...

Dali i sada setas bosonoga
svojim vrtom mirisnog jorgovana ?

Dali i sada drhtis
ako te pitam volis li
ove moje sanjive oci?

Upoznah te kao usamljenu
koja seta liticom zivota 
trazeci mrvu
koja se zove ljubavna sreca...

Dali i sada samocu sestrom zoves
dok u srcu od svih krijes
za kim nocu pod jorganom places?

Dali i sada trazis sretnu mrvu
kada ti je nudim na dlanu?

Upoznah te zbunjenu
sa dusom koja se predala ledu,
nada zauvijek u oku zgasla
da nikada nece pronaci svog voljenog princa...

Dali si i sada zbunjena
kada ti kazem zelim te ljubavi moja?

Dali i sada trazis svoga princa
ili si ga u srcu mome nasla?


utorak, 30. studenoga 2010.

Ta ljubav...

Ljubavi umiru same
u tisini,
u mraku,
u samoci,
nikome ne ispricane,
nikome ne isplakane...

A zivot krene pa stane,
osmijeh dodje pa ode,
stari se,
sijede dolaze,
srce vene,
a u dusi boli i ne prestaje,
ta ljubav...

Ehh, 
kada bi dosao,
kada bi me samo poljubio
taj vjecni nemir srca moga,
ponovno bih imala svojih 16 godina,
uz njega znam da bih letjela
putem svoga neba...

Samo kada bi dosla ta ljubav moja
nikada vise ja ne bih plakala
i novog jutra se bojala,
uz njega sam jaka,
bez njega samo sirotica,
koja utjehu trazi u pjesmama...

Ljubav moja...
ljubav moja...
kada bi dosla sa snjegovima,
uz njega bi stajala pored prozora
nebi mi bilo zima,
i sa osmijehom se divila pahuljama
koje leprsaju,
jer on bi znao osjecati
isto sto i ja,
on ima svoj svijet isti kao moj
ta moja ljubav,
koliko ga samo volim
a bojim se na glas to reci...
znam da cu tada zaplakati...

ponedjeljak, 29. studenoga 2010.

Miris vremena...

Evo pustit cu glas nebu i oblacima
da istinu platim svojom krvlju vrelom,
zasto mi plovis snovima
ti ljubavi,
zasto mi oci punis ceznjom
pokidanih niti ljubavnog ruha
kojim se pokrivam i zebem ?

Stud me uhvatila od ledene 
ljubavi tvoje,
u krevetu ruze trnje su pustile
pa ti bolan jutrom ustajem
otvorenih rana koracam izgubljen...

I gdje ste sada vi andjeli crni i bijeli
zelim vas pitati 
ko je ta zena sto nosi miris davnog vremena,
kakvo to srce ima ,
dali je stijena 
ili samo srna uplasena
koja se boji ljubavnog zova jelena...

Ljubavi...vidi...
odgovor trazih od svih,
ali cute ocima rekose,
idi pitaj nju...zenu voljenu,
zasto te neda 
zasto te cuva
kao rosnu kapljicu na dlanu?

I evo...
ljubavi pitam te
volis li me?

Mozes li me voljeti barem malo...


Ne trazi me niti u jednom cvijetu koji mirise, 
jer ne zelim da uvenem,
ja bih da cvjetam uz tebe vjecno...

Ne trazi me u bojama duge
koje zrake sunca istope,
ja bih na tvome nebu
da ostanem zauvijek...

Ne pisi moje ime tudjim imenom
koje se brise gumicom,
ja bih da tecem tvojim venama
do kraja zivota...

Ne dozivaj me u snu...

Ne trazi me na prozoru...

Ne ljubi mi usne tudjim usnama

Ne miluj mi kose tudjim kosama,
jer nigdje me neces naci...

Zar ne znas da smo isti
i naci ces me u sebi
jer ja zivim u tebi...

Ne trazi me...
jer doci cu...
tu pod tvoje nebo
da te pitam
mozes li me voljeti barem malo...

nedjelja, 28. studenoga 2010.

Vjecna ljubav...

Vjecna ljubav bi u ocima sjaj
i kada oblak crni plovi
i kada studen bije...

Za vjecnu ljubav nisu
dovoljne ruke da bi se grlile,
niti nebo od hartije
da se ispise 
kako se vole duse dvije...

I ne pitaj druze sta je ljubav vjecna
ona nije tebi sudjena,
ti zelis normalno zivjeti
normalno voljeti,
normalno stariti,
ponekada prevariti
da niko ne vidi...
dok ja zelim samo jedno
vjecno da mi bude srce voljeno...

subota, 27. studenoga 2010.

Ispovijed duse...

Znas...Nisam ja kao mnogi,nisam te zelio samo za jednu noc.Vjeruj to mogu dobiti da ne platim uvijek,i ako zelim da platim vjerujem niska cijena bi bila. Ne,nisam zelio tvoje tijelo...
Znas...Nisam zelio niti neke sitne ili krupne lazi,dovoljno je sto zivot laze nas svakim danom,a mi nemamo kome se priviti uz grudi,uzdah pustiti,zagrliti i znati da taj neko uz nas nije lazan...
Ne,nisam zelio lazi...
Znas...Nisam te zelio kao zenu,niti sam zelio da me zelis kao muskarca,koji traju jednu strast,dvije,ili deset,na kraju tijela se zasite,ostane tupi pogled,srce prazno,dusa gola...nisam te zelio tako i sebi zabranih,da me zele,da zelim...jer ne osjecam...volih svoj san,vise nego dodir koji nista ne znaci...
Ne,nisam te zelio kao obicnu zenu...


Znas sta sam zelio...LJUBAV VJECNU,onu iskrenu,nevinu i cistu,kada dvoje vole i ne vide nikoga,kada ne zele nikoga ne zato sto se boje da drugo ce biti ljutito, neee,jednostavno vole onog jednog koji je stalno u ocima.Sa njim legnu uz osmijeh,bude se sa osmijehom,ma moze svijet da padne ali ne haju znaju koga imaju,znaju da imaju ljubav vecu od svega na svijetu.
I nisam pozelio tvoje tijelo za jednu noc...pozeljeh u njemu uzivati vjecno...
I nisam zelio lazi,jer pomislih za ljubav vjecnu treba istina,treba dati srce i dusu,pa neka i bude slomljena ali vrijedi jer voli i voljena je...zato lagao nisam...ja sam volio...pozeljeh da to bude vjecno...
I nisam te zelio kao zenu u kojoj cu smiriti strast svoju...pozeljeh da strast traje vjecno,a ona moze trajati samo kada se vjecno voli.
Pozeljeh od tebe imati i da od mene imas,zenu,ljubavnicu,kurvu,sveticu,gospu,majku,prijatelja,sudbinu...takvu te pozeljeh...kao moju ljubav vjecnu...koja pred Bozic vrh drvceta svoga,ukrasi ne zvijezdom nego Andjelom kao ljubavi svojom jedinom...

petak, 26. studenoga 2010.

Cuvaj je ....

Boze cuvaj je...
naizgled jaka
a u dusi krhka i slaba,
svati...
ipak samo je zena...

Cuvaj je od ne vremena
i ovih ljudskih nakaza,
podari joj jutra u cvijecu
nocu pokloni joj svijecu,
i neka se budi sa osmijehom
dusa neka pjeva veselom pjesmom...

Cuvaj je Boze...
od...mene,
od ljubavi moje,
bojim se
da njeno srce malo
izdrzati nece moci
kada mu kazem jedino moje
volim te...

Cuvaj je Boze od mene...
ali sacuvati je neces moci
jer ja cu doci
i od svih je ukrasti...

Pretraga