Duh koji iscezne
istopljen prvom zrakom sunca,
od tisine satkan,
lancima vezan suprugom samocom,
to sam ja...bez tebe...
Turoban huk oluje
koji cuci skriven u dusi,
dubok pogled izgubljenog oka
budno sanja svoj spokoj,
da to sam ja...bez tebe...
Oronulo stablo
koje ceka vojsku crva,
otpao list u blatu
koji svaka stopa gazi,
to sam ja...bez tebe...
to sam ja...bez svoga sunca...
