Budim se utorak jutro
prosli dani vec odose,
trazim tebe za sve godine
a svatim da sam usamljen...
I sjednem za stol
koji ceka za dvoje,
mada nikada doruckovao nisam
pomislim ljepse izgleda
gledati tvoju sjenu preko puta...
Isprzena jaja,pomalo zagorjela,
nisam bas neki kuvar...oprosti mila,
svakako neces okusiti miris jutra
kako se budi u mojim ocima...
Cistim stol...onako iz navike,
i nisam jeo,ne mogu bez tebe,
bacam sve...cini se
radim to godinama...
Vrijeme je da podjem zivotu,
otvaram vrata,
ali ja zivim u svom snu,
cekam da se desi
ono sto nikada svatio nisam...
Cudno izgledaju ovi ljudi
ili je obrnuto,
svakako ne dotice me
ja svoj zivot zivim
sa tobom kada zvijezde dodju na nebo...
Usamljen sam ti moja Vilo,
usamljen do vjecnosti...
jer sanjam kako se uz tebe budim...
ja i Ti...
srusimo svijet...
moja ljubavi...
