nedjelja, 1. prosinca 2013.

Aleja mira...

Tebe sam izgubio
i tesko mi pada ova samoca,
okna su sklopljena,
postelja razbacana,
mirisni stapici guse ustajalost,
a zelio sam gubiti sve
samo Tebe imati pored sebe...

A svice novi dan
koji se kupa u suncu,
miris mora krisom ulazi 
kroz zavjese...bojim se...
kako nisam otisao daleko od Tebe
ma koliko trcao liticom ljudskog zivljenja...

Opet sa snijegom dolaze sjecanja
kojima mirisu moje godine tuge i ljubavi,
dolazi tihi mlat vjetra po vrhu borova
u mojoj aleji mira kojoj se uvijek vracam
od rodjenja njoj sam vjeran,
mojoj samoci...

Ona je moje cistiliste
i svaki put iz pocetka vida rane,
nadam joj se i kada sreca grli,
jer stvorena je da bude dama
ugostitelj bez mane,
ime koje se nikada ne zaboravlja,
nju znaju razumjeti 
oni koji su zeljeli biti pitomi
a grube ruke realnosti nikada to nisu uspjele.

Ti moja idilo od uvale 
koja si imala sebe 
dovoljno plahu da budes divlja,
od tebe mi ostala
aleja mira u zagrljaju vjecne samoce...


Pretraga