Ne,ne kazuj nikome nista
Ti moja suzo gorka,
i ti ruko drhtava
koja svijecu palis u tisini
stani...ne drhti...
smiri se moje sanjivo oko
umiri se ceznjo...
ne recite nikome
kako me plase proljetni vjetrovi...
Oni me uvijek pozovu
i ja moram poci,
svome snu,
svojoj ljubavi,
onoj svjetlosti gore
sto vrt moj obasjava
gdje mi moja ruza spava...
I svaki put kad joj dodjem
pozelim je zagrliti i nikada ne pustiti
ali trnjem moje gole ruke ranjava,
usne moje zedne njenih mirisnih latica
ona listovima poreze,
i u tisini povucem se
na koljena pored nje kleknem
te suzama krupnim zalijem ...
da mi raste,
da ne uvene,
a ja cu cekati pored nje
da trnje skloni od mene
pa makar mi to bilo poslednje
jer toliko volim je...
