Oprosti mi,
zalutao sam,
dok trazila si sunce u mojoj tami.
Izgubljen dok oci gledase,
usamljen u moru ljudi,
oprosti,
spoznao nisam sta znaci ljubiti u tisini...
Oprosti za svaki moj grijeh
sto zelio sam,
a nikada ucinio.
Dusa se jadna ponadala kao pustinja kisi,
srce se stezalo u urlik copora vukova se pretvorilo,
gladan sam mila moja,
gladan ljubavi.
Oprosti ako te prestanem voljeti...
To nece biti juce,
niti sutra...
Biti ce to zauvijek.
I tada ces postati obicna zena,
koja ce u prolazu izazvati pozudu,
kao mnoge druge.
Ali ljubav mila...
nikada.
