Opet ce snjegovi
mojom ulicom zavejati
miris pecenog kestena
kod promrzlih staraca
opet ce mamiti...
I opet cu tom istom stazom poci
skriputanje pod nogama
i pahulje bijele osjetiti
kod staraca na uglu
zastati i vrelo kestenje kupiti...
Dok se zurno budem vracao tebi
u cvjecaru po ruzu svratiti
mada mi nikada nije bilo jasno
kako kod njih zimi cvjetaju
dok moje sa snjegovima umiru...
Tako sa kesicom toplom
i ruzom iza ledja skrivenom
na tvoja vrata kucam
a ti i ne pitas kome otvaras
nego svoje nasmijeseno lice
vec pred mene stavljas
dok usnama sapuces
nema te Andjelu par trenutaka
i ja te vec pozeljela...
Niti ne pruzih ti ruzu i kestenje
a vec na vratima tvoje ruke oko mene
poljubac tvojih mednih usana
sa kojih si jos samo prozborila
"znam Andjelu moj miris kestena
se osjeti a ruza se ljubavi moja vidi
vec vaznu sam pripremila
jer poznajem moga Andjela
i gdje je njegova dusa
sa jutrom nestala"...
"Ajde ljubavi moja udji
kava na stolu je postavljena
i nemoj da brines
nisam nista u nju vracala
to te samo moja ljubav opija"...
