Oprosti mi nabujalu rijeku osjecaja,
znas da nikada nisam znao sakriti ljubav.
Oprosti mi popucale oci u spokoju nocne carolije
sto zele ostati budne,
znas i kada sam najumorniji za tebe zelim biti naspavan.
Oprosti mi ne savrsenu matematiku
sto sam uvijek sabirao jedno i jedno kao jedno.
Oprosti mi potrebu u posvemasnom upijanju i beskonacnom nestajanju u tebi,
i nije to zvjerska potreba zagrljaja
nego dusevna idila pomijesana sa mucno isplakanom suzom da budes jedno u jednom.
Oprosti sto rastvaram dusu tvoju i svoju,
grebem srce do vrele krvce pronicuci u smiraju noci zapetljanim dusama do dna.
Oprosti sto nikada razotkriti necu tvoja kolebanja volje,
suzu koja tece a na dlanu ne nudis da ispijem.
Oprosti sto ne pogadjam ono nepoznato u tebi,
sto zivis zivot napamet,
a ipak te osjecam tako bliskom,
dusu citam iza ociju i bistru vodu koja nema niceg pritajenog osjecam.
Oprosti jer sebi oprastam zelju,sram,ljubav...
ljubljene usne slusati sto su dio mene,
prizeljkivati toplinu dlana na obrazu,
slusati misli koje dobacujes a koje ostaju daleke...
Oprosti mi...sto te volim...
