ponedjeljak, 26. travnja 2010.

Nocas bih...

Nocas bih oci tvoje
malo ukrao u snu,
da mi svijetle u mome mraku...

Zelio bih i tvoje ruke
da me ugriju
u toplom zagrljaju...

Nocas bih te okovao zvijezdama
koje gledam sa prozora
i rukama zelje
donio do moje postelje...

Nocas cu biti stijena
morske obale,
na kojoj lezi tijelo tvoje
dok tiho sapuces
snove svoje...
nekome ko je daleko
a ipak cuje te...
tu je pored tebe...

Nocas bih te pretvorio
u zjenicu oka moga,
i pomilovao svaki tren
svojim trepavicama...

Juce,danas,sutra...
cijelu vjecnost
Ti si moj svijet,
koji zelim obgrliti
toplim rukama,
i voljeti do Boga,
i nazad...opet...
i opet ako se rodim
ja bih samo tebe da volim...





Nasao sam Te u sebi...


Trazio sam Te u snu,
trazio u svome nemiru,
tvoje krupne oci
trazio na propupalom proljetnom cvijetu...

Trazio sam Te u pjesmi,
najljepsoj...
jos nikada ne ispisanoj...

Trazih tvoje tragove
i bosa stopala
na putu ka vjecnosti,
potrazih tvoju sjenu
na zelenoj livadi
u drvenoj kolibi smiraja moga,
i zalutah Ti mila moja...

Idem za nigdje,
i placem za nista,
tumaram bespucima nasumice,
dok pred ocima vidim tvoje lice
a dusom pliva miris jorgovana
koji sinoc ukradoh iz tvoga vrta...

Trazih Te...
i nadjoh...
tamo gdje jedino nisam smio da pitam...
nadjoh te u sebi,
u srcu,
u dusi,
u tijelu...
to vise nisam ja
to si Ti
koja stanujes u meni,
i sve moje pripada samo Tebi...

Pretraga