Oprosti mi ljubav...

Oprosti mi nabujalu rijeku osjecaja,

znas da nikada nisam znao sakriti ljubav.

Oprosti mi popucale oci u spokoju nocne carolije 

sto zele ostati budne,

znas i kada sam najumorniji za tebe zelim biti  naspavan.

Oprosti mi ne savrsenu matematiku 

sto sam uvijek sabirao jedno i jedno kao jedno.

Oprosti mi potrebu u posvemasnom upijanju i beskonacnom nestajanju u tebi,

i nije to zvjerska potreba zagrljaja 

nego dusevna idila pomijesana sa mucno isplakanom suzom da budes jedno u jednom.

Oprosti sto rastvaram dusu tvoju i svoju,

grebem srce do vrele krvce pronicuci u smiraju noci zapetljanim dusama do dna.

Oprosti sto nikada razotkriti necu tvoja kolebanja volje,

suzu koja tece a na dlanu ne nudis da ispijem.

Oprosti sto ne pogadjam ono nepoznato u tebi,

sto zivis zivot napamet,

a ipak te osjecam tako bliskom,

dusu citam iza ociju i bistru vodu koja nema niceg pritajenog osjecam.

Oprosti jer sebi oprastam zelju,sram,ljubav...

ljubljene usne slusati sto su dio mene,

prizeljkivati toplinu dlana na obrazu,

slusati misli koje dobacujes a koje ostaju daleke...

Oprosti mi...sto te volim...