Ta ljubav...

Ljubavi umiru same

u tisini,

u mraku,

u samoci,

nikome ne ispricane,

nikome ne isplakane...

A zivot krene pa stane,

osmijeh dodje pa ode,

stari se,

sijede dolaze,

srce vene,

a u dusi boli i ne prestaje,

ta ljubav...

Ehh, 

kada bi dosao,

kada bi me samo poljubio

taj vjecni nemir srca moga,

ponovno bih imala svojih 16 godina,

uz njega znam da bih letjela

putem svoga neba...

Samo kada bi dosla ta ljubav moja

nikada vise ja ne bih plakala

i novog jutra se bojala,

uz njega sam jaka,

bez njega samo sirotica,

koja utjehu trazi u pjesmama...

Ljubav moja...

ljubav moja...

kada bi dosla sa snjegovima,

uz njega bi stajala pored prozora

nebi mi bilo zima,

i sa osmijehom se divila pahuljama

koje leprsaju,

jer on bi znao osjecati

isto sto i ja,

on ima svoj svijet isti kao moj

ta moja ljubav,

koliko ga samo volim

a bojim se na glas to reci...

znam da cu tada zaplakati...

Miris vremena...

Evo pustit cu glas nebu i oblacima

da istinu platim svojom krvlju vrelom,

zasto mi plovis snovima

ti ljubavi,

zasto mi oci punis ceznjom

pokidanih niti ljubavnog ruha

kojim se pokrivam i zebem ?

Stud me uhvatila od ledene 

ljubavi tvoje,

u krevetu ruze trnje su pustile

pa ti bolan jutrom ustajem

otvorenih rana koracam izgubljen...

I gdje ste sada vi andjeli crni i bijeli

zelim vas pitati 

ko je ta zena sto nosi miris davnog vremena,

kakvo to srce ima ,

dali je stijena 

ili samo srna uplasena

koja se boji ljubavnog zova jelena...

Ljubavi...vidi...

odgovor trazih od svih,

ali cute ocima rekose,

idi pitaj nju...zenu voljenu,

zasto te neda 

zasto te cuva

kao rosnu kapljicu na dlanu?

I evo...

ljubavi pitam te

volis li me?

Mozes li me voljeti barem malo...

Ne trazi me niti u jednom cvijetu koji mirise, 

jer ne zelim da uvenem,

ja bih da cvjetam uz tebe vjecno...

Ne trazi me u bojama duge

koje zrake sunca istope,

ja bih na tvome nebu

da ostanem zauvijek...

Ne pisi moje ime tudjim imenom

koje se brise gumicom,

ja bih da tecem tvojim venama

do kraja zivota...

Ne dozivaj me u snu...

Ne trazi me na prozoru...

Ne ljubi mi usne tudjim usnama

Ne miluj mi kose tudjim kosama,

jer nigdje me neces naci...

Zar ne znas da smo isti

i naci ces me u sebi

jer ja zivim u tebi...

Ne trazi me...

jer doci cu...

tu pod tvoje nebo

da te pitam

mozes li me voljeti barem malo...

Vjecna ljubav...

Vjecna ljubav bi u ocima sjaj

i kada oblak crni plovi

i kada studen bije...

Za vjecnu ljubav nisu

dovoljne ruke da bi se grlile,

niti nebo od hartije

da se ispise 

kako se vole duse dvije...

I ne pitaj druze sta je ljubav vjecna

ona nije tebi sudjena,

ti zelis normalno zivjeti

normalno voljeti,

normalno stariti,

ponekada prevariti

da niko ne vidi...

dok ja zelim samo jedno

vjecno da mi bude srce voljeno...

Ispovijed duse...

Znas...Nisam ja kao mnogi,nisam te zelio samo za jednu noc.Vjeruj to mogu dobiti da ne platim uvijek,i ako zelim da platim vjerujem niska cijena bi bila. Ne,nisam zelio tvoje tijelo...
Znas...Nisam zelio niti neke sitne ili krupne lazi,dovoljno je sto zivot laze nas svakim danom,a mi nemamo kome se priviti uz grudi,uzdah pustiti,zagrliti i znati da taj neko uz nas nije lazan...
Ne,nisam zelio lazi...
Znas...Nisam te zelio kao zenu,niti sam zelio da me zelis kao muskarca,koji traju jednu strast,dvije,ili deset,na kraju tijela se zasite,ostane tupi pogled,srce prazno,dusa gola...nisam te zelio tako i sebi zabranih,da me zele,da zelim...jer ne osjecam...volih svoj san,vise nego dodir koji nista ne znaci...
Ne,nisam te zelio kao obicnu zenu...


Znas sta sam zelio...LJUBAV VJECNU,onu iskrenu,nevinu i cistu,kada dvoje vole i ne vide nikoga,kada ne zele nikoga ne zato sto se boje da drugo ce biti ljutito, neee,jednostavno vole onog jednog koji je stalno u ocima.Sa njim legnu uz osmijeh,bude se sa osmijehom,ma moze svijet da padne ali ne haju znaju koga imaju,znaju da imaju ljubav vecu od svega na svijetu.
I nisam pozelio tvoje tijelo za jednu noc...pozeljeh u njemu uzivati vjecno...
I nisam zelio lazi,jer pomislih za ljubav vjecnu treba istina,treba dati srce i dusu,pa neka i bude slomljena ali vrijedi jer voli i voljena je...zato lagao nisam...ja sam volio...pozeljeh da to bude vjecno...
I nisam te zelio kao zenu u kojoj cu smiriti strast svoju...pozeljeh da strast traje vjecno,a ona moze trajati samo kada se vjecno voli.
Pozeljeh od tebe imati i da od mene imas,zenu,ljubavnicu,kurvu,sveticu,gospu,majku,prijatelja,sudbinu...takvu te pozeljeh...kao moju ljubav vjecnu...koja pred Bozic vrh drvceta svoga,ukrasi ne zvijezdom nego Andjelom kao ljubavi svojom jedinom...

Cuvaj je ....

Boze cuvaj je...

naizgled jaka

a u dusi krhka i slaba,

svati...

ipak samo je zena...

Cuvaj je od ne vremena

i ovih ljudskih nakaza,

podari joj jutra u cvijecu

nocu pokloni joj svijecu,

i neka se budi sa osmijehom

dusa neka pjeva veselom pjesmom...

Cuvaj je Boze...

od...mene,

od ljubavi moje,

bojim se

da njeno srce malo

izdrzati nece moci

kada mu kazem jedino moje

volim te...

Cuvaj je Boze od mene...

ali sacuvati je neces moci

jer ja cu doci

i od svih je ukrasti...

Zbog moga neba...

Nebo moje nikada ne bi vedro

samo si ti znala

okovati ga zvijezdama,

i ovu tisinu u ocima

ko ce razumjeti,

moj jorgovan ko uz mene milovati...

Zemlja duse moje bi pusta

samo si ti znala

kisom je napojiti,

sada moju kolibu

ko bi mogao voljeti kao kucu,

sa kim rukom u ruci

trcati ka suncu...

Zbog moga neba...

Zbog moje zemlje...

Ostavljam ti nesto vrlo malo

u jednu rijec stane...a vjecno traje...

Ostavljam ti ljubav...

da kada otvoris vrata vrta svoga

pokupis je sa trotoara

i stavis oko srca...

neka te ugrije...

bas onako kako bi te grijala moje ruke dvije

a nedas da te zagrle...

da te vole...

da te vole...

Pozeljeh...

Pozeljeh ti pokloniti ruzu

dok si stojala u sjeni zivota

tako usamljena...

Pozeljeh biti Tvoja ljubav

dok zivot prolazi

da me za ruku drzis,

da se ne bojim sanjati...

Ali ti bi lijepa svima

samo meni nisi,

ti mirisa svima

samo moja dusa osta

zedna tvog' mirisa...

Ovu noc u mojim ocima nebo pada

od sunca ce ostati samo prasina,

ono sto pozeljeh osta pusto,

srce se skupilo,

a suza se ote

jedina koja te iskreno voljela...

Suzo moja...

Cuti suzo ...

Ti sto se izvaljujes iz oka,

kotrljas poput stijene niz obraze,

napajas mi usne zedne...

Zar u tisini ove gluhe ljubavi

ja imam samo tebe?

Zar samo ti nezvani gostu

zalazis u moju dusu

i remetis ovaj tupi mir?

Zasto gazis taj dugi put do ociju

da bih te popio kao utjehu?

Gorka li si suzo ohola

u zgaristu nadanja rodjena...

Ajde isplaci se vec jednom

i pljusni od pod da te razmazem nogom,

pokidam  gnjevom

da od moje ljubavi ne ostane nista,

svakako samo sam sjena

od svih voljena

samo jedne zene osta dusa gladna...

Placem te suzo

a nikome ni rijec...

Placem te ne za zenom

vec za snom

koji sam zelio

sanjati sa njom vjecno...

....

Zasto me zovete,zasto trazite pjesmu kada sam pokidan...Svim srcem se zahvaljujem Vama koji pisete ove komentare i trazite da ne prestajem,ali zelio bih sam da bolujem svoj san.Moze li bilo tko svatiti da nikada nisam napisao pjesmu o necemu izmisljenom,svaku sam prozivio i svaka me boli.
I Vi novi koji ste tek dosli na ovu stranicu,molim Vas imate skoro 400 pjesama vec ispisanih...
Jedina vjera koju sam imao i iz koje sam pisao bila je ljubav...

Ljubavi moja...

Gledam ti oci i vidjeh samocu

i tijelo ti gledah odise na tugu,

gledam ti kose ne zele niciju ruku,

gledah te u tvom svijetu

i nisi znala 

da i moja dusa je kao tvoja...

Na cekanje smo bili osudjeni

a cekanje donese nekoga

necije ime doplovi do nasih obala

i nastade bura u nasim srcima

sunce se rodi

a dusa poce pjevati o ljubavi...

Znas li da sunce nece grijati

ako ne vidi kako smo zagrljeni,

znas li da jutro nece svanuti

dok ne vidi kako smo sretni,

znas li da noc ce vjecno trajati

dok ne vidi kako se ljubimo ja i ti...

Zato poljubi me sada

ljubi me strasno do bola

voli me...voli do umiranja

kao sto volim ja tebe

ljubavi moja...

Pismo ljubavi...

Nema Te...

Nema niti mene...

Nema nas...

Kazu da je ljubav za jake

ali zar nisam dovoljno jak za ljubav ovu?

Kazu treba da patis kada volis

ali zar ne patimo dovoljno oboje?

Kazu da mnogo places kada volis

ali zar nismo isplakali rijeku suza?

Nedostaju mi tvoje obicne rijeci...

i koliko sam samo puta znao sta zelis reci,

ali sam sutio 

zelio sam da ti to kazes,

uzivao sam dok objasnjavas

trudeci se prikriti...

ljubav...

Evo vrijeme ce snjegova

a ja nemam kome reci 

kako je divno kada pahulja bijela pada,

klinci ce trckarati po snijegu

hitro ce zuriti kuci da okite jelku

a ja kao i do sada

samo cu sanjati ono sto dusa 

nikada nije imala...

Zalogaj tuge stavim u grlo

i nastavim dalje.

Pomislim to je samo zivot

i tako treba da bude,

svjestan sam da mogu promijeniti sve

ali ne zelim

pustam da me rijeka odnese

ponovno do tvoje obale...

jer tamo moje srce spava...

Dan sa tobom je suncan

osmijeh na licu ne prestaje,

osjecam nije me niti briga

sto zivim medju tim ljudima,

jer znam imam nekoga

koga zovem ljubav moja vjecna,

ko me ceka da sa praga kaze

dobro dosao ljubavi moja jedina...

A sada te nema

moja dusa je gola i prazna,

i rekao bih da te volim

srcem cijelim,

ali kome reci

dali ces moje rijeci cuti

dali ces na jelku umjesto zvijezde

andjela staviti,

dali ces potajno zeljeti

iz magle da se moja sjena pojavi...

ne...

tebe nema...

ostaje mi samo pjesma

koja sapuce

volim te...

Leptirov let...

Kada bi leptir znao sta je ljubav

da ce mu krila spaliti

ta svjetlost sto ga mami

dali bi letio svoj poslednji let 

k' njoj?

Kada bi znao pupoljak mali

da nikada nece procvjetati

ako se svojoj ruzi priblizi

dali bi ikada nikao

i zalud ljubavi se nadao?

Kada bi suza bila ljubav

ja bih plakao vjecno

i nebih te isplakao

koliko te voli ovo srce malo...

I biti cu leptir

sto leti svoj poslednji let,

i biti cu pupoljak

sto zalud ljubavi se nada,

i biti cu suza

vjecno plakana,

samo mi reci

ne volim te moj Andjele...

....................

Ovo sam zelio sacuvati samo za sebe...pjesme koje su pisane za one koji pjevaju pjesme...vise nije vazno dali ce biti otpjevane,niti je vazno ko ce ih sada uzeti...ja ih nemam kome cuvati...sada vise nista nije vazno...
-----------------------------------------------------------------

Idem mila moja

ti si jedina koju cu tako zvati

ti si jedina suza

koja ce u oku ostati...

Odlazim ruzo sibirska

mozda u zagrljaj nekim

tudjim rukama

ili u narucje

hladnim usamljenim jutrima...

Oprosti mi ledena

sto sam poklekao pred tvojom zimom

jos samo zadnju zelju imam

nemoj da places za mnom

kad budes u haljini bijeloj

tamo daleko 

sa njim pred udajom...

REFREN....

Zbogom jedina

zbogom pahuljo usamljena

i ne krivi svog sina

sto nije nas

moja Voljena...

--------------------------------------------------------

Tesko je,

toliko tesko je mene voljeti,

bolno je

tako bolno je za mnom plakati,

i sada ti kazem

nije ovo mjesto do mene

za tebe,

zato idi ti nevina djevojcice

moje drumove

tvoje noge bose ne zelim da hode...

Ne nije ti mjesto do mene nocas

ove suze u oku sto stoje

nisu za tebe,

i nemoj me tjesiti ti naivna ljepotice,

samo cu tugu ti donijeti

usamljena postelju ces grliti,

i ove bore moje nikada neces

razumjeti,

molim te,

molim te nemoj me voljeti...

REFREN...

Ja sam samo sanjar koji nebom hodi,

tvoj put do mojih andjela ne vodi

ja sam sanjar i nemoj me ljubiti

pusti me

ostavi me molim te

a toliko zelim te

jer podsjecas na oci njene...

I ako ti ruku uzmem

uz blagi dodir taj

u ocima mojim

procitas jedinstven sjaj

znaj varam te 

jer srce je jos prepuno nje

te zene

koja toliko lici na tebe...

----------------------------------------------------

Sve smo ja i ti prosli

kaljave ulice bosim nogama hodili

i sad smo na kraj dosli

pusti nek rijeci kazu pogledi...

Tvoje vode nose jake struje,

vjetrovi ludi kose crne ti mrse,

a ja moje Andjele

samo zelim doci

do mirne luke...

REFREN...

Idi moj Andjele crni

tvoja jedra nemogu pratiti,

idi moja ljubavi,

tesko je tebe imati,

cio zivot za tebe se boriti,

ja ipak zelim

nekog obicnog voljeti...

U sebi placem

a nikad ti  necu reci

i priznajem lazem

samoj sebi lazem

bez tebe cu moci

dok istina boli,

Andjelu moj volim te

i molim te idi ljubavi,

ja nemam snage

da ti kazem odlazi...

---------------------------------------------

Kad nas vise nebude

u nepovrat odu zablude

snove ubije ova tama

te noci kad ostanes sama

nepitaj sebe tad mila

zasto si nas lagala

Suzama ne cekaj tu zoru

i mene ne trazi na prozoru

nedaj tom covjeku da osjeti

kako te nose nemiri

pokloni mu ljubav svoju

u rukama njegovim nadji utjehu

Kad nas nebude voljena

pomozi nam moja jedina

da nadjemo

sebe u tudjim rukama

Kad nas nebude ruzo moja

precuti nas pred svima

neka me pokopa

vjetar zaborava

moja suzo vrela...

---------------------------------------------------

Moja rijeko...

Moja rijeko daleka

jos ti dolazim

na tvoj izvor bistri

da ti suzom

razigran val smirim...

Bojim se kisa jesenjih

bojim se pahulja bijelih

kako prezivjeti

i do proljeca cvjetnog doci

kada uz mene nisi ti...

I proci ce tuga

i proci ce sreca,

ali ljubav ostaje

kao vjecna rana

da me sjeca moja rijeko zelena

kako je to kada imas nekoga

ko gleda tvojim ocima...

I sta rijeko moja

kada ti dodju neki novi klinci

pokucaju na tvoja vrata

dali ce znati isto kao ja saputati

dali ce biti isti kao ja

dali ce znati te voljeti?

Bojim se...moja rijeko

bojim se ovih hladnih vjetrova

bojim se zaspati

bez tvojih valova,

bojim se...umrijet cu

bez tvoga zagrljaja...

Sretan rodjendan...

Nekada ponikne cvijet neznan

bez mirisa,

bez ljepote,

u pustinji goloj

bez ikoga svoga...

I taj cvijet zivi

kapljicu rose

kao kisu dozivi,

ne milovan,

ne voljen,

osamljen,

samo on pamti kada je rodjen...

Ali zavolje taj cvijet

neko nebo daleko,

poce da zivi i blista

poce da voli i osjeca,

poce da place zbog neba svoga...

Tog dana svati cvijet mali

da nije sam na dan kada se rodi,

nebo mu lice umi

i tiho rece SRETAN TI RODJENDAN

MOJ CVIJETU JEDINI...

Tiho si dosla...

Tako tiho si dosla u zivot moj

nosena krilima povjetarca toplog,

miris lavande,

zvijezdama okupano nebo,

i rijeci mogu li malo biti tvoj...

Rekoh nisam kao drugi

ja bi' da te volim do vjecnosti,

rekoh da mi dusa spava

u krosnjama mirisnih borova

visoko gore u planinama,

rekoh ti...mozes li me voljeti,

barem malo...

I uzeh tada komadic neba

da ti zrakom sunca ispisem po njemu

kolika je ljubav moja,

zamolih noc da mi bude sestra

i ponese moje oci do tvojih prozora,

da te gledam dok spavas,

da te pokrivam njima,

da te pratim u snovima...

Tako tiho si dosla i ostala

u zivotu mom,

i sada dok se pokrivam tugom...

ti...

kao da me gledas

kao da me pratis,

kao da me volis

kao da mi govoris

nedam te nikom jedini moj...

Ko si Ti...

Ko si ti 

da mi snovima jezdis

da te imam i stalno te gubim,

ko si ti 

da mi klizis kroz prste

kao voda sto milo natapa lice ?

Procitah mnoge knjige tajni

ali ne nadjoh te niti na jednoj stranici,

gledah svaku zvijezdu 

ali nijedna nije u takvom sjaju

kao sto si ti...

Ko si ti 

da srce okovima drzis,

da iz njega svaku kap ljubavi cijedis,

ko si ti 

da mi mirises usnulom dusom,

da zivis u meni svojom sjenom?

Ko si ti...

da bas tebe volim,

skupljajuci kamicke po morskoj obali

tvoje lice u pijesku pravim,

ko si ti 

da me tako volis

moje nebo duginom bojom bojis?

Ko si ti...

ko sam ja...

dali smo nista jedno bez drugoga?

Daj nam ljubavi...

Mislim da sam cijelu vjecnost samo tebe cekao,

srce trnjem zarobio 

dok u njemu je rasla ruza,

cekao da naraste i miris pusti

kako bih je poklonio tebi...

Negdje u svom snu crtah ti sjenu,

a onda dahom ljubavi usadih ti dusu

neznajuci da postojis,

neznajuci dali cu ikada te poljubiti,

grlih tako tvoj bajan lik od rodjenja...

A sada moja zelja je veca

od bilo koje pjesme sto srce zeli da ispjeva,

moje oci su gladne tvog pogleda,

moje srce je more ljubavi

po kojem bi zelio da zaplovis...

Pruzi mi ruku sada kada te nadjoh,

pomiluj kose zeljne tvog toplog dlana,

i nemoj cekati da ti pust ostarim

grleci te pod okriljem noci kada oci sklopim...

Daj nam ljubavi mila moja

da i mi mozemo letjeti

tamo gore visoko

gdje lete svi oni koji su sretni...

Zabranila si nam...ljubav...

Zelio bih navuci zavjese,

popaliti svijece,

pustiti neke lagane pjesme

i prespavati ... 

zivot...

Ova moja duboka rijeka,

i ova moja zalosna vrba,

vjecno su bile same

tek od nekog prolaznika milovane

ali od ljubavi

ostase gladne i sirote...

I neka bude mrak u mojim ocima

sto zeljese gledati sunce,

i neka bude paucina na usnama

sto zeljese ljubiti snove,

i neka se pohvata led na rukama

sto zeljese toplo milovati kose...

Zabranjeno bi srcu da voli,

zabranjeno tijelu da drhti,

zabranila si nam moja ljubavi

da budemo sretni...

Zao mi...

Za Vas koji ste voljeli

i poslije ljubavi pusti ostali,

postoji jedno mjesto

gdje su oni poput vas izgubljeni...

...

Za Vas koji ste cekali

mrvice ljubavne srece,

ima jedno nebo

pod kojim zive oni kao Vi...

...

Za Vas koji ste gladni

iskrenog drhtaja sirote duse,

ima jedan svijet bez kisa

u kojem sareni leptir ljubavi

zivi za vjeke vjekova...

...

Za Vas koji ste kao ja

neka nam je prokleta ova dusa nasa

sto znamo kako ljubav izgleda

kako boli...kako se voli...

...

I reci cu Vam gdje je to mjesto,

nalazi se u srcima onih

zbog kojih se budimo nocu

te pustimo na jastuk suzu vrelu,

ali zao mi...

sto ja i Vi...

nikada necemo doci tamo...