utorak, 30. studenoga 2010.

Ta ljubav...

Ljubavi umiru same
u tisini,
u mraku,
u samoci,
nikome ne ispricane,
nikome ne isplakane...

A zivot krene pa stane,
osmijeh dodje pa ode,
stari se,
sijede dolaze,
srce vene,
a u dusi boli i ne prestaje,
ta ljubav...

Ehh, 
kada bi dosao,
kada bi me samo poljubio
taj vjecni nemir srca moga,
ponovno bih imala svojih 16 godina,
uz njega znam da bih letjela
putem svoga neba...

Samo kada bi dosla ta ljubav moja
nikada vise ja ne bih plakala
i novog jutra se bojala,
uz njega sam jaka,
bez njega samo sirotica,
koja utjehu trazi u pjesmama...

Ljubav moja...
ljubav moja...
kada bi dosla sa snjegovima,
uz njega bi stajala pored prozora
nebi mi bilo zima,
i sa osmijehom se divila pahuljama
koje leprsaju,
jer on bi znao osjecati
isto sto i ja,
on ima svoj svijet isti kao moj
ta moja ljubav,
koliko ga samo volim
a bojim se na glas to reci...
znam da cu tada zaplakati...

ponedjeljak, 29. studenoga 2010.

Miris vremena...

Evo pustit cu glas nebu i oblacima
da istinu platim svojom krvlju vrelom,
zasto mi plovis snovima
ti ljubavi,
zasto mi oci punis ceznjom
pokidanih niti ljubavnog ruha
kojim se pokrivam i zebem ?

Stud me uhvatila od ledene 
ljubavi tvoje,
u krevetu ruze trnje su pustile
pa ti bolan jutrom ustajem
otvorenih rana koracam izgubljen...

I gdje ste sada vi andjeli crni i bijeli
zelim vas pitati 
ko je ta zena sto nosi miris davnog vremena,
kakvo to srce ima ,
dali je stijena 
ili samo srna uplasena
koja se boji ljubavnog zova jelena...

Ljubavi...vidi...
odgovor trazih od svih,
ali cute ocima rekose,
idi pitaj nju...zenu voljenu,
zasto te neda 
zasto te cuva
kao rosnu kapljicu na dlanu?

I evo...
ljubavi pitam te
volis li me?

Mozes li me voljeti barem malo...


Ne trazi me niti u jednom cvijetu koji mirise, 
jer ne zelim da uvenem,
ja bih da cvjetam uz tebe vjecno...

Ne trazi me u bojama duge
koje zrake sunca istope,
ja bih na tvome nebu
da ostanem zauvijek...

Ne pisi moje ime tudjim imenom
koje se brise gumicom,
ja bih da tecem tvojim venama
do kraja zivota...

Ne dozivaj me u snu...

Ne trazi me na prozoru...

Ne ljubi mi usne tudjim usnama

Ne miluj mi kose tudjim kosama,
jer nigdje me neces naci...

Zar ne znas da smo isti
i naci ces me u sebi
jer ja zivim u tebi...

Ne trazi me...
jer doci cu...
tu pod tvoje nebo
da te pitam
mozes li me voljeti barem malo...

nedjelja, 28. studenoga 2010.

Vjecna ljubav...

Vjecna ljubav bi u ocima sjaj
i kada oblak crni plovi
i kada studen bije...

Za vjecnu ljubav nisu
dovoljne ruke da bi se grlile,
niti nebo od hartije
da se ispise 
kako se vole duse dvije...

I ne pitaj druze sta je ljubav vjecna
ona nije tebi sudjena,
ti zelis normalno zivjeti
normalno voljeti,
normalno stariti,
ponekada prevariti
da niko ne vidi...
dok ja zelim samo jedno
vjecno da mi bude srce voljeno...

subota, 27. studenoga 2010.

Ispovijed duse...

Znas...Nisam ja kao mnogi,nisam te zelio samo za jednu noc.Vjeruj to mogu dobiti da ne platim uvijek,i ako zelim da platim vjerujem niska cijena bi bila. Ne,nisam zelio tvoje tijelo...
Znas...Nisam zelio niti neke sitne ili krupne lazi,dovoljno je sto zivot laze nas svakim danom,a mi nemamo kome se priviti uz grudi,uzdah pustiti,zagrliti i znati da taj neko uz nas nije lazan...
Ne,nisam zelio lazi...
Znas...Nisam te zelio kao zenu,niti sam zelio da me zelis kao muskarca,koji traju jednu strast,dvije,ili deset,na kraju tijela se zasite,ostane tupi pogled,srce prazno,dusa gola...nisam te zelio tako i sebi zabranih,da me zele,da zelim...jer ne osjecam...volih svoj san,vise nego dodir koji nista ne znaci...
Ne,nisam te zelio kao obicnu zenu...


Znas sta sam zelio...LJUBAV VJECNU,onu iskrenu,nevinu i cistu,kada dvoje vole i ne vide nikoga,kada ne zele nikoga ne zato sto se boje da drugo ce biti ljutito, neee,jednostavno vole onog jednog koji je stalno u ocima.Sa njim legnu uz osmijeh,bude se sa osmijehom,ma moze svijet da padne ali ne haju znaju koga imaju,znaju da imaju ljubav vecu od svega na svijetu.
I nisam pozelio tvoje tijelo za jednu noc...pozeljeh u njemu uzivati vjecno...
I nisam zelio lazi,jer pomislih za ljubav vjecnu treba istina,treba dati srce i dusu,pa neka i bude slomljena ali vrijedi jer voli i voljena je...zato lagao nisam...ja sam volio...pozeljeh da to bude vjecno...
I nisam te zelio kao zenu u kojoj cu smiriti strast svoju...pozeljeh da strast traje vjecno,a ona moze trajati samo kada se vjecno voli.
Pozeljeh od tebe imati i da od mene imas,zenu,ljubavnicu,kurvu,sveticu,gospu,majku,prijatelja,sudbinu...takvu te pozeljeh...kao moju ljubav vjecnu...koja pred Bozic vrh drvceta svoga,ukrasi ne zvijezdom nego Andjelom kao ljubavi svojom jedinom...

petak, 26. studenoga 2010.

Cuvaj je ....

Boze cuvaj je...
naizgled jaka
a u dusi krhka i slaba,
svati...
ipak samo je zena...

Cuvaj je od ne vremena
i ovih ljudskih nakaza,
podari joj jutra u cvijecu
nocu pokloni joj svijecu,
i neka se budi sa osmijehom
dusa neka pjeva veselom pjesmom...

Cuvaj je Boze...
od...mene,
od ljubavi moje,
bojim se
da njeno srce malo
izdrzati nece moci
kada mu kazem jedino moje
volim te...

Cuvaj je Boze od mene...
ali sacuvati je neces moci
jer ja cu doci
i od svih je ukrasti...

četvrtak, 25. studenoga 2010.

Zbog moga neba...

Nebo moje nikada ne bi vedro
samo si ti znala
okovati ga zvijezdama,
i ovu tisinu u ocima
ko ce razumjeti,
moj jorgovan ko uz mene milovati...

Zemlja duse moje bi pusta
samo si ti znala
kisom je napojiti,
sada moju kolibu
ko bi mogao voljeti kao kucu,
sa kim rukom u ruci
trcati ka suncu...

Zbog moga neba...
Zbog moje zemlje...

Ostavljam ti nesto vrlo malo
u jednu rijec stane...a vjecno traje...
Ostavljam ti ljubav...
da kada otvoris vrata vrta svoga
pokupis je sa trotoara
i stavis oko srca...
neka te ugrije...
bas onako kako bi te grijala moje ruke dvije
a nedas da te zagrle...
da te vole...
da te vole...

utorak, 23. studenoga 2010.

Pozeljeh...

Pozeljeh ti pokloniti ruzu
dok si stojala u sjeni zivota
tako usamljena...

Pozeljeh biti Tvoja ljubav
dok zivot prolazi
da me za ruku drzis,
da se ne bojim sanjati...

Ali ti bi lijepa svima
samo meni nisi,
ti mirisa svima
samo moja dusa osta
zedna tvog' mirisa...

Ovu noc u mojim ocima nebo pada
od sunca ce ostati samo prasina,
ono sto pozeljeh osta pusto,
srce se skupilo,
a suza se ote
jedina koja te iskreno voljela...

petak, 19. studenoga 2010.

Suzo moja...

Cuti suzo ...

Ti sto se izvaljujes iz oka,
kotrljas poput stijene niz obraze,
napajas mi usne zedne...

Zar u tisini ove gluhe ljubavi
ja imam samo tebe?

Zar samo ti nezvani gostu
zalazis u moju dusu
i remetis ovaj tupi mir?

Zasto gazis taj dugi put do ociju
da bih te popio kao utjehu?

Gorka li si suzo ohola
u zgaristu nadanja rodjena...

Ajde isplaci se vec jednom
i pljusni od pod da te razmazem nogom,
pokidam  gnjevom
da od moje ljubavi ne ostane nista,
svakako samo sam sjena
od svih voljena
samo jedne zene osta dusa gladna...

Placem te suzo
a nikome ni rijec...

Placem te ne za zenom
vec za snom
koji sam zelio
sanjati sa njom vjecno...

....

Zasto me zovete,zasto trazite pjesmu kada sam pokidan...Svim srcem se zahvaljujem Vama koji pisete ove komentare i trazite da ne prestajem,ali zelio bih sam da bolujem svoj san.Moze li bilo tko svatiti da nikada nisam napisao pjesmu o necemu izmisljenom,svaku sam prozivio i svaka me boli.
I Vi novi koji ste tek dosli na ovu stranicu,molim Vas imate skoro 400 pjesama vec ispisanih...
Jedina vjera koju sam imao i iz koje sam pisao bila je ljubav...

utorak, 16. studenoga 2010.

Ljubavi moja...

Gledam ti oci i vidjeh samocu
i tijelo ti gledah odise na tugu,
gledam ti kose ne zele niciju ruku,
gledah te u tvom svijetu
i nisi znala 
da i moja dusa je kao tvoja...

Na cekanje smo bili osudjeni
a cekanje donese nekoga
necije ime doplovi do nasih obala
i nastade bura u nasim srcima
sunce se rodi
a dusa poce pjevati o ljubavi...

Znas li da sunce nece grijati
ako ne vidi kako smo zagrljeni,
znas li da jutro nece svanuti
dok ne vidi kako smo sretni,
znas li da noc ce vjecno trajati
dok ne vidi kako se ljubimo ja i ti...

Zato poljubi me sada
ljubi me strasno do bola
voli me...voli do umiranja
kao sto volim ja tebe
ljubavi moja...

ponedjeljak, 15. studenoga 2010.

Pismo ljubavi...

Nema Te...
Nema niti mene...
Nema nas...

Kazu da je ljubav za jake
ali zar nisam dovoljno jak za ljubav ovu?
Kazu treba da patis kada volis
ali zar ne patimo dovoljno oboje?
Kazu da mnogo places kada volis
ali zar nismo isplakali rijeku suza?

Nedostaju mi tvoje obicne rijeci...
i koliko sam samo puta znao sta zelis reci,
ali sam sutio 
zelio sam da ti to kazes,
uzivao sam dok objasnjavas
trudeci se prikriti...
ljubav...

Evo vrijeme ce snjegova
a ja nemam kome reci 
kako je divno kada pahulja bijela pada,
klinci ce trckarati po snijegu
hitro ce zuriti kuci da okite jelku
a ja kao i do sada
samo cu sanjati ono sto dusa 
nikada nije imala...

Zalogaj tuge stavim u grlo
i nastavim dalje.

Pomislim to je samo zivot
i tako treba da bude,
svjestan sam da mogu promijeniti sve
ali ne zelim
pustam da me rijeka odnese
ponovno do tvoje obale...
jer tamo moje srce spava...

Dan sa tobom je suncan
osmijeh na licu ne prestaje,
osjecam nije me niti briga
sto zivim medju tim ljudima,
jer znam imam nekoga
koga zovem ljubav moja vjecna,
ko me ceka da sa praga kaze
dobro dosao ljubavi moja jedina...

A sada te nema
moja dusa je gola i prazna,
i rekao bih da te volim
srcem cijelim,
ali kome reci
dali ces moje rijeci cuti
dali ces na jelku umjesto zvijezde
andjela staviti,
dali ces potajno zeljeti
iz magle da se moja sjena pojavi...
ne...
tebe nema...
ostaje mi samo pjesma
koja sapuce
volim te...



Leptirov let...


Kada bi leptir znao sta je ljubav
da ce mu krila spaliti
ta svjetlost sto ga mami
dali bi letio svoj poslednji let 
k' njoj?

Kada bi znao pupoljak mali
da nikada nece procvjetati
ako se svojoj ruzi priblizi
dali bi ikada nikao
i zalud ljubavi se nadao?

Kada bi suza bila ljubav
ja bih plakao vjecno
i nebih te isplakao
koliko te voli ovo srce malo...

I biti cu leptir
sto leti svoj poslednji let,
i biti cu pupoljak
sto zalud ljubavi se nada,
i biti cu suza
vjecno plakana,
samo mi reci
ne volim te moj Andjele...

nedjelja, 14. studenoga 2010.

....................

Ovo sam zelio sacuvati samo za sebe...pjesme koje su pisane za one koji pjevaju pjesme...vise nije vazno dali ce biti otpjevane,niti je vazno ko ce ih sada uzeti...ja ih nemam kome cuvati...sada vise nista nije vazno...
-----------------------------------------------------------------
Idem mila moja
ti si jedina koju cu tako zvati
ti si jedina suza
koja ce u oku ostati...

Odlazim ruzo sibirska
mozda u zagrljaj nekim
tudjim rukama
ili u narucje
hladnim usamljenim jutrima...

Oprosti mi ledena
sto sam poklekao pred tvojom zimom
jos samo zadnju zelju imam
nemoj da places za mnom
kad budes u haljini bijeloj
tamo daleko 
sa njim pred udajom...

REFREN....

Zbogom jedina
zbogom pahuljo usamljena
i ne krivi svog sina
sto nije nas
moja Voljena...

--------------------------------------------------------

Tesko je,
toliko tesko je mene voljeti,
bolno je
tako bolno je za mnom plakati,
i sada ti kazem
nije ovo mjesto do mene
za tebe,
zato idi ti nevina djevojcice
moje drumove
tvoje noge bose ne zelim da hode...

Ne nije ti mjesto do mene nocas
ove suze u oku sto stoje
nisu za tebe,
i nemoj me tjesiti ti naivna ljepotice,
samo cu tugu ti donijeti
usamljena postelju ces grliti,
i ove bore moje nikada neces
razumjeti,
molim te,
molim te nemoj me voljeti...


REFREN...
Ja sam samo sanjar koji nebom hodi,
tvoj put do mojih andjela ne vodi
ja sam sanjar i nemoj me ljubiti
pusti me
ostavi me molim te
a toliko zelim te
jer podsjecas na oci njene...

I ako ti ruku uzmem
uz blagi dodir taj
u ocima mojim
procitas jedinstven sjaj
znaj varam te 
jer srce je jos prepuno nje
te zene
koja toliko lici na tebe...

----------------------------------------------------

Sve smo ja i ti prosli
kaljave ulice bosim nogama hodili
i sad smo na kraj dosli
pusti nek rijeci kazu pogledi...

Tvoje vode nose jake struje,
vjetrovi ludi kose crne ti mrse,
a ja moje Andjele
samo zelim doci
do mirne luke...

REFREN...
Idi moj Andjele crni
tvoja jedra nemogu pratiti,
idi moja ljubavi,
tesko je tebe imati,
cio zivot za tebe se boriti,
ja ipak zelim
nekog obicnog voljeti...

U sebi placem
a nikad ti  necu reci
i priznajem lazem
samoj sebi lazem
bez tebe cu moci
dok istina boli,
Andjelu moj volim te
i molim te idi ljubavi,
ja nemam snage
da ti kazem odlazi...


---------------------------------------------

Kad nas vise nebude
u nepovrat odu zablude
snove ubije ova tama
te noci kad ostanes sama
nepitaj sebe tad mila
zasto si nas lagala

Suzama ne cekaj tu zoru
i mene ne trazi na prozoru
nedaj tom covjeku da osjeti
kako te nose nemiri
pokloni mu ljubav svoju
u rukama njegovim nadji utjehu

Kad nas nebude voljena
pomozi nam moja jedina
da nadjemo
sebe u tudjim rukama

Kad nas nebude ruzo moja
precuti nas pred svima
neka me pokopa
vjetar zaborava
moja suzo vrela...

---------------------------------------------------

Moja rijeko...


Moja rijeko daleka
jos ti dolazim
na tvoj izvor bistri
da ti suzom
razigran val smirim...

Bojim se kisa jesenjih
bojim se pahulja bijelih
kako prezivjeti
i do proljeca cvjetnog doci
kada uz mene nisi ti...

I proci ce tuga
i proci ce sreca,
ali ljubav ostaje
kao vjecna rana
da me sjeca moja rijeko zelena
kako je to kada imas nekoga
ko gleda tvojim ocima...

I sta rijeko moja
kada ti dodju neki novi klinci
pokucaju na tvoja vrata
dali ce znati isto kao ja saputati
dali ce biti isti kao ja
dali ce znati te voljeti?

Bojim se...moja rijeko
bojim se ovih hladnih vjetrova
bojim se zaspati
bez tvojih valova,
bojim se...umrijet cu
bez tvoga zagrljaja...

Sretan rodjendan...


Nekada ponikne cvijet neznan
bez mirisa,
bez ljepote,
u pustinji goloj
bez ikoga svoga...

I taj cvijet zivi
kapljicu rose
kao kisu dozivi,
ne milovan,
ne voljen,
osamljen,
samo on pamti kada je rodjen...

Ali zavolje taj cvijet
neko nebo daleko,
poce da zivi i blista
poce da voli i osjeca,
poce da place zbog neba svoga...

Tog dana svati cvijet mali
da nije sam na dan kada se rodi,
nebo mu lice umi
i tiho rece SRETAN TI RODJENDAN
MOJ CVIJETU JEDINI...

četvrtak, 11. studenoga 2010.

Tiho si dosla...


Tako tiho si dosla u zivot moj
nosena krilima povjetarca toplog,
miris lavande,
zvijezdama okupano nebo,
i rijeci mogu li malo biti tvoj...

Rekoh nisam kao drugi
ja bi' da te volim do vjecnosti,
rekoh da mi dusa spava
u krosnjama mirisnih borova
visoko gore u planinama,
rekoh ti...mozes li me voljeti,
barem malo...

I uzeh tada komadic neba
da ti zrakom sunca ispisem po njemu
kolika je ljubav moja,
zamolih noc da mi bude sestra
i ponese moje oci do tvojih prozora,
da te gledam dok spavas,
da te pokrivam njima,
da te pratim u snovima...

Tako tiho si dosla i ostala
u zivotu mom,
i sada dok se pokrivam tugom...
ti...
kao da me gledas
kao da me pratis,
kao da me volis
kao da mi govoris
nedam te nikom jedini moj...

srijeda, 10. studenoga 2010.

Ko si Ti...

Ko si ti 
da mi snovima jezdis
da te imam i stalno te gubim,
ko si ti 
da mi klizis kroz prste
kao voda sto milo natapa lice ?

Procitah mnoge knjige tajni
ali ne nadjoh te niti na jednoj stranici,
gledah svaku zvijezdu 
ali nijedna nije u takvom sjaju
kao sto si ti...

Ko si ti 
da srce okovima drzis,
da iz njega svaku kap ljubavi cijedis,
ko si ti 
da mi mirises usnulom dusom,
da zivis u meni svojom sjenom?

Ko si ti...
da bas tebe volim,
skupljajuci kamicke po morskoj obali
tvoje lice u pijesku pravim,
ko si ti 
da me tako volis
moje nebo duginom bojom bojis?

Ko si ti...
ko sam ja...
dali smo nista jedno bez drugoga?

utorak, 9. studenoga 2010.

Daj nam ljubavi...



Mislim da sam cijelu vjecnost samo tebe cekao,
srce trnjem zarobio 
dok u njemu je rasla ruza,
cekao da naraste i miris pusti
kako bih je poklonio tebi...

Negdje u svom snu crtah ti sjenu,
a onda dahom ljubavi usadih ti dusu
neznajuci da postojis,
neznajuci dali cu ikada te poljubiti,
grlih tako tvoj bajan lik od rodjenja...

A sada moja zelja je veca
od bilo koje pjesme sto srce zeli da ispjeva,
moje oci su gladne tvog pogleda,
moje srce je more ljubavi
po kojem bi zelio da zaplovis...

Pruzi mi ruku sada kada te nadjoh,
pomiluj kose zeljne tvog toplog dlana,
i nemoj cekati da ti pust ostarim
grleci te pod okriljem noci kada oci sklopim...

Daj nam ljubavi mila moja
da i mi mozemo letjeti
tamo gore visoko
gdje lete svi oni koji su sretni...

ponedjeljak, 8. studenoga 2010.

Zabranila si nam...ljubav...

Zelio bih navuci zavjese,
popaliti svijece,
pustiti neke lagane pjesme
i prespavati ... 
zivot...

Ova moja duboka rijeka,
i ova moja zalosna vrba,
vjecno su bile same
tek od nekog prolaznika milovane
ali od ljubavi
ostase gladne i sirote...

I neka bude mrak u mojim ocima
sto zeljese gledati sunce,
i neka bude paucina na usnama
sto zeljese ljubiti snove,
i neka se pohvata led na rukama
sto zeljese toplo milovati kose...

Zabranjeno bi srcu da voli,
zabranjeno tijelu da drhti,
zabranila si nam moja ljubavi
da budemo sretni...

nedjelja, 7. studenoga 2010.

Zao mi...



Za Vas koji ste voljeli
i poslije ljubavi pusti ostali,
postoji jedno mjesto
gdje su oni poput vas izgubljeni...
...
Za Vas koji ste cekali
mrvice ljubavne srece,
ima jedno nebo
pod kojim zive oni kao Vi...
...
Za Vas koji ste gladni
iskrenog drhtaja sirote duse,
ima jedan svijet bez kisa
u kojem sareni leptir ljubavi
zivi za vjeke vjekova...
...
Za Vas koji ste kao ja
neka nam je prokleta ova dusa nasa
sto znamo kako ljubav izgleda
kako boli...kako se voli...
...
I reci cu Vam gdje je to mjesto,
nalazi se u srcima onih
zbog kojih se budimo nocu
te pustimo na jastuk suzu vrelu,
ali zao mi...
sto ja i Vi...
nikada necemo doci tamo...

................

Nastavit cu...oprostite...nisam znao da toliko Vas je kojima ove pjesme mnogo znace,ali ne sudite u meni slavuj vise ne pjeva...

....

Ne trazite pjesmu,ne zelim vise da je pisem...

srijeda, 3. studenoga 2010.

Sutim...



Znas da si suza u oku mome
svakim novim jutrom budjenja,
ali trpim da ne padne
trudim se da dan sa njom
mi ne zapocne...

I cutim
prolazeci ulicom jesenjeg kestena,
tisinom sagradih zid oko sebe
ne pricajuci nikome
gdje to moje noge hode,
masku preko lica stavio
da ne povrijedim nikoga
i sutim...
sebi sam najbolji kada...sutim...

Znas,
zelio bih te ostaviti
neka te neki drugi vole,
ali ne ide
tada bih ostavio samog sebe,
i gdje bi to mogao poci
bez duse,
bez srca,
bez sna...

Zato cutim...
boli...mnogo boli,
ali neka ,
bolje i da boli
nego da zivim bez ljubavi...

Pretraga