Nedostaje mi let latica malih
u proljetnom povjetarcu,
sa ozelenjele tresnje u beharu
koje se u kosu zapletu...
Nedostaje mi usnula livada
koja nakon snijega duboka
otvara oci sa jagorcevinom i visibabama
dok stavljam noge bose
medju njene travke zelene...
Nedostaje mi tihi zubor potoka
njegove bistre kapljice na mojim ocima
taj ledeni bijeli kamen sa dna
i kako ga drzim na dlanovima...
Nedostaje mi zapaljena vatrica
u suton kada planina se sprema
da zamjeni sunce sa zvijezdama
tu u starom kaminu
koji je prepun toplih sjecanja...
Nedostajes mi Ti i tvoja ruka bijela
tvoje oci poput dva crna bisera,
tvoja kosa da leluja kao klasje zita,
tvoje usne socnije od jagode zrele...
nedostajes mi tu gore u proljece,
ljeto,jesen i zimu,
da ti uzmem ruku
i povedem ka onom nasem nebu...
