Granice su postavljene
za one koji zele ostati jednostavni,
nikada ne dotaci nebo,
nasa ljubav nije takva...
Nase usne zeljele su preci preko drugih usana,
kao sapat preko noci,
kao uzdah sjedinjena mene i tebe,
kao drhtaj prvog dodira,
zeljele su dobiti novi zivot
i diviti se novom danu u kojem postoje usne ljubavi...
Sapnula si mi tiho svoj san
a ja ga ovjekovjecio stvarnoscu,
i cekao sam dugo tvoje ruke na meni
da objasnimo jedno drugom drhtavu nagost,
u kojoj tisinom objasnjavamo zivot
ma sta se sutra zbilo
taj zivot nije nista bez nas dvoje...
Rastrgnuta dusa izmedju raja i pakla
smislja svakim danom razloge da te volim,
mada se bunim,
tijelo i kozu bih prodao,
srce poklonio,
ali ne ide...ja bih te ljubio...
Ti zelis rodjenje novo,
a ja zivot vjecan,
i svaku srecu treba zivjeti
dok te nema ja te pronalazim u svakom svjetlu,
zasto nam ovo treba
da jedno drugom ne dodirujemo usne,
da jedno drugom ne ljubimo oci,
sutra cemo znati
kada se ponovo budemo skrivali od svih,
a sretni kao da smo jedini na svijetu koji se beskrajno
vole,
sutra cemo znati kada budemo triumfovali,
jer stvarnost dodje kao dobra stvar
a san je nesto moje i tvoje...
Sutra me pozovi da san nastavimo,
jer danas sam jos uvijek ljut zbog svih dana kada te
nije bilo,
zbog svih ledenih bijesova koje sam morao proci sam,
zbog odusevljenja i razocarenja koje nisam imao
kome reci,
sutra me pozovi moja Vilo,
Ti imas koga voljeti...
