Ti mozes da sutis
kao niko na svijetu tom,
navikla da boli
i kada osmijeh vlada,
navikla biti nesretna
navikla biti ne voljena,
navikla biti u sebi usamljena...
Ti zeljela bi vrisnuti,
zeljela bi isplakati svu tugu
sto lezi u grudima,
a nemas kome to reci
zato sutis stoljecima
u cekanju svom
nekoga uz koga ces moci plakati...
Ti mozes jos uvijek voljeti
zivot nije daleko od tebe,
svakim danom gazis kroz njega
ali pogresnom stranom ides srno,
pokusaj sutra promijeniti ulicu,
pokusaj uzeti drugi semafor,
pokusaj...nas zamisliti zajedno...
