Nema Te...
Nema niti mene...
Nema nas...
Kazu da je ljubav za jake
ali zar nisam dovoljno jak za ljubav ovu?
Kazu treba da patis kada volis
ali zar ne patimo dovoljno oboje?
Kazu da mnogo places kada volis
ali zar nismo isplakali rijeku suza?
Nedostaju mi tvoje obicne rijeci...
i koliko sam samo puta znao sta zelis reci,
ali sam sutio
zelio sam da ti to kazes,
uzivao sam dok objasnjavas
trudeci se prikriti...
ljubav...
Evo vrijeme ce snjegova
a ja nemam kome reci
kako je divno kada pahulja bijela pada,
klinci ce trckarati po snijegu
hitro ce zuriti kuci da okite jelku
a ja kao i do sada
samo cu sanjati ono sto dusa
nikada nije imala...
Zalogaj tuge stavim u grlo
i nastavim dalje.
Pomislim to je samo zivot
i tako treba da bude,
svjestan sam da mogu promijeniti sve
ali ne zelim
pustam da me rijeka odnese
ponovno do tvoje obale...
jer tamo moje srce spava...
Dan sa tobom je suncan
osmijeh na licu ne prestaje,
osjecam nije me niti briga
sto zivim medju tim ljudima,
jer znam imam nekoga
koga zovem ljubav moja vjecna,
ko me ceka da sa praga kaze
dobro dosao ljubavi moja jedina...
A sada te nema
moja dusa je gola i prazna,
i rekao bih da te volim
srcem cijelim,
ali kome reci
dali ces moje rijeci cuti
dali ces na jelku umjesto zvijezde
andjela staviti,
dali ces potajno zeljeti
iz magle da se moja sjena pojavi...
ne...
tebe nema...
ostaje mi samo pjesma
koja sapuce
volim te...
