Budi tu...

Budi tu...

kada mi dodju dani zli,

kada u jutru vidim sivu maglu...

Budi tu...

kao zjenica u mome oku,

kao jedina svijetla zvijezda

na mome tamnom nebu...

Budi tu...

kao mirna luka,

kao mirisna postelja

koja me vjecno ceka...

Budi tu...

i nepitaj nista,

samo cuti...

voli me,

zagrli me,

suze sa lica mi obrisi

dok padaju od srece,

jer sve je lakse,

za sve imam snage

kada si Ti uz mene tu...

Budi tu...kao djetinjstvo proslo u zaboravu,

budi tu...kao jutro vedro u sadasnjem danu,

budi tu...kao jedina zena za buducnost cijelu...

Budi tu...

i nedaj da me odnesu cigani cergari,

nedaj da budem svaciji i niciji,

nedaj da Ti umrem bez ljubavi...

ne milovan,

ne ljubljen,

sam u svom svijetu zarobljen...

Budi tu...samo budi

i voli...mnogo me voli...

kao sto ovo srce moje

beskrajno voli srce Tvoje...

Cvijet moje duse...

Najljepsi cvijet iz vrta djavla

ukrao sam ja za nju,

bez stida,

bez srama,

zelio sam staviti ga u kosu njenu...

Znao sam i sta me ceka

koji crni plast mora pasti preko moga lica,

ali Djavle znaj da volim je,

mnogo jace je to od mene...

U paklu da me zarobis

lance da mi stavis

moju dusu ogolis,

na vjecnost usamljenog osudis,

znaj od svega jace su oci njene...

I evo Boze dodjoh na vrata tvoja

sa ruzom u njedrima,

iz vrta djavla ubrana,

imao je milosti i skinuo lance

sa ovih zednih usana...

dodjoh da prosim ruzom

tvog najljepseg Andjela...

Al' ti ne htjede pristanak dati

porusi moje kule i gradove,

rece moja kci nije za crne Andjele,

od neba i pakla prognane...

Od tada prodjose i godine

a ja lutam izgubljen izmedju dva svijeta,

trazeci put do njenih odaja,

kako sam ukrao ruzu od djavla

taku cu ukrasti Boze i nju

sa tvoga neba...

ne bojim se...

osudi me...

svakako zivot nije zivot

bez nje,

bez suze njene...