Ustani ruzo sjevera...

Pokusavam namjestiti smijesak
da pogane duse nevide
kako u sebi placem...

Pokusavam skriti svoj bol
dok boluje ona
koju zovem jedina...

Pokusavam biti sretan za sve
one oko sebe
a u srcu ledene mecave
tako tezak je korak moj
kada nisi uz mene...

Slutnja jesenjeg plesa
donosi samo usamljene noci
sva toplota je u tvojoj kosi
koja mi bolno lezi...

Ustani moja zvijezdo sjevera
pahulje bijele te zovu
moje usne traze
ustani jedina,
za mene,
za nas,
ustani mila,
moja suza zove te...

Ciganine stari...

Pjevaj veceras ciganine stari
pjevaj dok ispijam vino crno,
svi ce otici
dusu ces im opiti
i onda u kut moj ces opet doci
pjevat ces i plakati,
one pjesme koje zelis pjevati,
znas da ce me one pogadjati
kao tebe
istroseni cigo moj...

Zivot si potrosio
od krcme do krcme
od stola do stola,
i sad mi kazes da dusa tvoja
jos nije vidjela ovakvog
uplakanog Andjela...

Dali sam ciganine jos samo jedna musterija
u moru nepoznatih lica,
i ta tvoja prica jeli vec milion puta pricana,
znas vec sta ljude pogadja
kada sjede usamljeni sa casom vina,
znas sta ih boli dok ostale ne zele da vide,
znas i koliko srce im krvari,
zato ne pricaj te price
koje svi drugi zele cuti,
nisam jedan od njih,
nisam ni cest u krcmi
ali veceras neka bolujem
jer mozda nikada vise me neces vidjeti...

Prolaznik sam neznan,
neka ostanem takav
pamti samo moje lice i kose duge,
sjeti se nekada kakao si pjevao
ono sto ti zelis,
a ne ono sto musterija trazi,
sjeti se jednog Andjela
kojem si rekao
veceras od tebe ni cent ne zelim
samo da tvoje suze pjesmom
pokusam da lijecim...

Sjeti se da su te zvali svi,
zlatom te placali
samo da pjesmu odpjevas jednu,
sjeti se sta si rekao,
veceras pjevam za njega...
ovog Andjela...
pjevam za sebe...
jer u njegovim ocima
vidim koliko ljubavi ima...
uzalud vasi novci,
uzalud vasi uzvici,
njega nemoze nista
kupiti,
niti probuditi,
jedna zena mu na srcu lezi,
niti pjesmu moju ne cuje
sa svojom casom druguje
i njene oci crne trazi kao bisere negdje na dnu
te case prazne...

Da cigo,
pamti me po tome,
jer razumjeti nikada neces,
jednog stranca koji je u krcmu dosao
usamljen i crn,
sta je u njoj trazio,
koga cekao,
ne ciganine moj
neces razumjeti ljubav
jer poznajes dvije...
jedna je kada vole i zajedno stare
druga kada jedno voli a drugo pati,
ali treca...
ona neka se cuti...
znam ja i srce moje kako
ta treca boli...
kada volis,i ona te voli...
a usne ostanu u vjetru
zapletene u mecavi
jer nemogu jedne drugim doci,
ili se boje,
da nikada vise druge usne ljubiti
nece moci...

Zato sviraj i cuti
nereci rijeci koje neces svatiti
nepitaj odgovore
koje nezelis razumjeti,
i neplaci,
pomislim da ce i moj zivot
kao tvoj biti...