Dugo si trazila ime moje
u fijuku izgubljenog vjetra ,
ceznjom si zvala uspavani san,
u strahu krisom nudila
kljuc svoga srca,
ali nikada...
otvorenog dlana...
I evo me na vratima duse tvoje,
kucam krisom da ne probudim strah
kojeg nosis kao oziljak,
na srcu svome...
Otvori mi ljubavi!
vrata svoga raja,
zelim se skupiti kao pile
u jednom kutu malom
tvoga srca,
cutati...
drhtati...
cekati,
kada ces strahu reci zbogom,
a meni tiho izustiti...
dobro dosao moja ljubavi...
Bespomocan Ti stojim
pred sjenom tvojom,
izvadi mi ovaj mac iz grudi,
jer toliko me boli
to sto te vise od sebe volim...
