Osjecas li me...

Osjecas li me u blizini sebe
i ako sam ti miljama daleko?
osjecas li me u srcu svome
koje sam snom i ceznjom dotako?


Osjecas li me pod ocima
dali te zulja moja sjena?
Dali sam sunce tvoje
koje ti jutrom ozari bijelo lice?


Osjecas li moje rijeci ljubavi
koje sam tiho saputao,
"zelim ti pod kozu se uvuci
i uzeti tvoje srce malo"...


Dali sam krocio u dusu tvoju...duboko,
molim Te...reci mi...koliko?
Mozes li prezivjeti,
brodolome...
snove...
bez mene?


Osjecas li da tvoj strah pada
dok koracas usamljena nocima,
i znas li da je to
u dvije rijeci opisano,
nedostajes mi...
nedostajes mi Andjele moj,
nedostaje mi osmijeh Tvoj,
nedostaje mi sve,
nedostaje srce moje
koje si uzeo i zakljucao...
osjecas li...koliko volis me,
koliko volim Te...


Osjecas li da nista vise ne boli
od onoga kada se dusom voli?
Osjecas...znam...
da me volis i to znam...
samo jedno ne znam
koliko cemo jos plakati oboje
jedno za drugim...
milo moje...

Spavas li...

Dali spavas?

Ako si okice sklopila

pusti da bdijem iznad tvog kreveta...

Mozda ne sanjas mene...

mozda mi te neko kroz snove krade...

ali neka...trajat ce samo jedan san,

a ja...ja sam ti ljubavi vjecan...

I bdit cu nad tobom,

kao povjetarac blagi

prstima prolaziti kosom,

cuvati poput

indijanske amajlije cuvara snova,

bas poput sunca

koje sjedi u kutu kreveta

i grije te hladnim nocima...

da ne budes sama

da ne budem sam,

oboje gladni ljubavi...

ja i Ti...do vjecnosti...

Dali spavas?

Ako spavas...sanjaj mene

kako ti dolazim kroz pahulje bijele,

u ruci nosim jorgovane

koji su cvjetali u mojoj sobi,

nisu uvenuli,

jer su zeljeli zivjeti...docekati,

da ih uzmu ruke Tvoje...