Ljubav Tvoja...

Raspolovila  si nas

ovu stranu grijeha vise ne probaj,

poslednji tango uz ladetinu

koju nikada probati necu,

poslednji zagrljaj 

uz rijeci,

ljubavi volio sam Te...

A veceras opet si ostavljena

i razocarana,

opet trazis mrvu ljubavi

a on nije rodjen za to,

opet uplakana 

zar cijeli zivot tako?

Trazila si ljubav koja te ljubi pjesmama

trazila si barku koja plovi pod zvijezdama,

a sta si pronasla....

pjesmu bez glasa,

barku bez mora,

zivi mila tako

ja na grijeh ljubavi samo te pozivam...

ali vise ne...mila...

Brisi me kao sto izbrisala si stranice

na kojim ljubav se pise,

brisi me kao tragove u snijegu

po kojim bi da te pronadju,

brisi me kao redar tablu,

kao zatvorenik celiju,

izbrisi me...

jer ti nisi rodjena za ljubav...

Jutro...

Jutro blijedog proljeca

koje se jos drzi svoje hladnoce,

jutro nade u kojem se odbacuje ruho proslosti,

ruho iskrivljene noci koja bi samo ruzan san, 

kojoj sa prvim zrakama svjetlosti dodje kraj...

Jutro u kojem se ljubav

tisinom obavijena spusta tiho kao zvijezda,

dodir je topal,

usne su vrele,

pogled je zanosno snen,

sta god da je bilo juce...zaboravi,

zelim sa tobom jutra koja dolaze...

I ako ikada pozelis da odes,

nemoj to mila uciniti dok jutro se budi,

jer tada sam slab ljubavi,

tada se bojim,

tada bih mogao zaplakati...

Ovog jutra i sva buduca jutra do kraja zivota,

budi moje nebo i ja cu prezivjeti svaku sushu,

 u njoj cvjetati i mirisati samo Tebi,

srce je dugo sanjalo o Tebi da jednog jutra ces doci,

i sada kada si dosla,

kada sam pronasao sva jutra svojih snova u Tebi...

sada ostani i voli... 

to je jedino sto u zivotu i jutru vrijedi...

sa ljubavi i osmijehom zapoceti dan...

Orhideja...

Upoznala si zvijezdu neba svoga
i sada se bojis,
bila si usamljena vijekovima
i svacija a dusa sama od rodjenja,
a gdje ste sad ti i zvijezda Tvoja?

Juce si rijeci saputala rijeci,
ona brzaku svome,
brzak svome pripadanju moru,
sada more sapuce duz obale
tvoje rijeci dok sumom pjeni
tabane dvoje zaljubljenih,
sapuce zao ti bi sto nisi rekla da ga volis,
istinski do kraja zivota svoga
da zelis samo njega...

Sada soba ti hladna,
tijelo ti hladno,
jedini drugovi koji uz tebe ostaju
zima i izgubljen pogled,
zivot prepun svega ali samo njega nema...

Cekala ja ta zvijezda njegova
tvoje njezne ruke i ljubav tvoju,
ali znala nisi prepoznati nebo svoje
jer nikada voljena nisi bila,
a sada istinu znas dok snovima plovis bez glasa,
ljubav stanuje tamo gdje se najmanje nadas...

I znaj,
ljubav svoju mozes dozvati samo uz cvijet...orhideju,
jer njeno ime znaci...
ljubav koja se ne mijenja...

Tebi treba neko...

Tebi treba malo,

jedan osmijeh,

ruka topla za uzglavlje,

i rijec u kojoj se osjecas voljena...

Tebi treba neko,

da stopu uz rijeku ti prati,

miris planine dise,

i suteci osjeca ljubav koju nudis

bez ijednu rijec da kazes...

Tebi treba neko,

kome od sunca znacis vise,

ko te vise od zraka udise,

pa ti krasi jutro poljupcem

a vece toplim zagrljajem...

Tebi treba suza

koja se place u paru,

majica koja se kupuje zajedno,

kisobran koji neko za tebe nosi

da mu ne pokisnes...

Tebi treba neko

ko zna da te voli,

ne kao muskarac kojem mozes podvaliti ljubav,

niti muskarac koji prosi ljubav tvoju,

treba ti onaj koji te jednostavno voli zato sto si takva,

i kada jedes bez pribora,

i kada pijes bez case,

i kada sutis a mnogo ljepse ti stoji kada pricas...

da treba ti neko takav,

zar ga vec nisi pronasla...