Jutro...

Jutro blijedog proljeca

koje se jos drzi svoje hladnoce,

jutro nade u kojem se odbacuje ruho proslosti,

ruho iskrivljene noci koja bi samo ruzan san, 

kojoj sa prvim zrakama svjetlosti dodje kraj...

Jutro u kojem se ljubav

tisinom obavijena spusta tiho kao zvijezda,

dodir je topal,

usne su vrele,

pogled je zanosno snen,

sta god da je bilo juce...zaboravi,

zelim sa tobom jutra koja dolaze...

I ako ikada pozelis da odes,

nemoj to mila uciniti dok jutro se budi,

jer tada sam slab ljubavi,

tada se bojim,

tada bih mogao zaplakati...

Ovog jutra i sva buduca jutra do kraja zivota,

budi moje nebo i ja cu prezivjeti svaku sushu,

 u njoj cvjetati i mirisati samo Tebi,

srce je dugo sanjalo o Tebi da jednog jutra ces doci,

i sada kada si dosla,

kada sam pronasao sva jutra svojih snova u Tebi...

sada ostani i voli... 

to je jedino sto u zivotu i jutru vrijedi...

sa ljubavi i osmijehom zapoceti dan...