Uzeli su mi sve
nisu birali
nisu zalili,
uzimali a ja osmijeh imao
u srce nisu usli
nisu to ukrasti mogli...
Bosonoga sta ces sada
kada nevina trava se stidi tvog dodira
predivna kamo sada
priznati ljudima da smo ostali
jedno bez drugoga,
i nije me sram
sto sutim
jer sutjeti ja moram...
Negdje u dnu dlanova
skrivam dodir ljubavi,
sta reci pred ljudima
obraza cistog
a grijesan vijekovima...
Ajde bosonoga jos jednom zaplesi
medju mojim dlanovima
da se ne stidim reci
kako si moja godinama
dok sam sutio
kako ima ljubav bez imena...