Kako da ti objasnim proljece
kada okovana ledom lezis vijekovima...
Kako da ti objasnim suzu slavuju
kada tvojim nebom ptice ne lete...
Kako da te zovem ljubavi
kada tu rijec nikada osjetila nisi...
Znam tebe su gazili godinama
od rodjenja navikla plakati sama,
znam ti si stijena
a u mraku places za sebe kao zena
jer ljubavi...tebe nema ko voljeti...
Ti ces biti svacija,
ti ces biti njegova za sva vremena,
ti ces imati djecu...jedno...dvoje...troje...ili stotinu,
ti ces se truditi voljeti,
ali ljubav se ne trudi...ona se daje
narandzo moja...
Kada tvoj trud posustane
njemu kose milovati a biti sama,
djecu radjati a sanjati kako nisu njegova,
ruku mu dodirnuti
a misliti na onu koja s ljubavi miluje...
samo si zarobljena...
to se svakom desava
ko ljubav sanja
a ljubavi nema...
