Kazu da spava...

Nisam je pronasao u pijesku koji ocajem svojim prevrtah.
Ne pronadjoh je niti u vucijoj jazbini 
koju golom rukom bez vida osjetih.
U duboke virove mutne rijeke svoje plaho tijelo bacih,
nebil' na dnu ispod vijekovne stijene njen biserni trag ugledao.
I nebo sam gledao 
pitajuci koja zvijezda nju skriva 
ili pak cijeli nebeski svod svojim likom je prekrila,
a ja ne vidim,
a ja ne mogu da je poljubim.


Trazio sam...
a pronasao nisam...
kazu da spava u svom cemeru bez osjecaja.


Nisam je pronasao...
rekose da spava i place.
Uz balade sjetne suze krije
 i rece tvoju ljubav vise buditi nece.